Iz uvoza 50% ribe i tjestenine, 40 posto janjetine...
Mesni proizvodi i sirevi aduti za dizanje domaće potrošnje u turizmu
Lj. Puljić: Ugostitelji trebaju znati što Hrvatska ima, kakva su okusa proizvodi i gdje oni nastaju da bi ih mogli preporučiti gostima
Zna li se da se prihodi od turizma kreću na razini od oko 8 milijardi eura, povećanje udjela hrvatskih proizvoda u toj brojci za samo 5% gospodarstvu bi donijelo 400 milijuna eura, kazao je nedavno čelnik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović. Tome u prilog ide i očekivanih 14 milijuna turista i 72 milijuna noćenja u ovoj godini, koji “obećavaju” još veću turističku potrošnju pa je promocija hrvatskih proizvoda zapravo naš nacionalni zadatak. No kako povećati ponudu i čega? Zelena i plava Hrvatska, o čemu se priča godinama, nisu se još “spojile”, a iako je prema nekim anketama u
‘POVEZATI PROIZVOĐAČE’ Važno je povezati male proizvođače koji će zajedno imati dovoljne količine, niže cijene i time biti konkurentniji DENIS MATIJEVIĆ čelnik AgroFructusa ‘PROMOVIRATI DOMAĆE’ Hrvatska treba puno raditi na promociji autohtonih proizvoda. Talijani su ih na razini EU zaštitili već 250 TULLIO FRANCETICH mali hotelijer
turizmu između 60 i 70% domaćih proizvoda (sezona „srećom“traje dva mjeseca), polovica sve ribe koja se nudi u hrvatskim hotelima je iz uvoza, više od polovice tjestenine i više od 40% janjetine, koja se veže za hrvatsku tradiciju...
I dalje bez strategije
Denis Matijević, predsjednik uprave AgroFructusa, kaže kako je to zato što u Hrvatskoj i dalje ne postoji definirana strategija. – Radi se stihijski, i u proizvodnji i u plasmanu poljoprivrednih proizvoda. U takvim je uvjetima proizvođačima nemoguće plasirati robu na bilo koje tržište, a pogotovo na zahtjevno tržište hotela, restorana, kafića ( HoReCa) – kaže Matijević, koji je nedavno u suradnji s partnerima, lancima hotela Maistra, najvećim hrvatskim distributerom Velprom te proizvođačima potpisao sporazum o isporuci 1000 tona voća i povrća godišnje, što je, tvrdi, školski primjer kako se to radi. Zelenu i plavu Hrvatsku najbolje mogu povezati domaći proizvodi po kojima smo prepoznatljivi i jedinstveni, kojih imamo kontinuiranu proizvodnju, standardnu kvalitetu i dovoljne količine za pokrivanje potreba gostiju, od mliječnih proizvoda, mesnih, voća, povrća, do vina, izvorske vode, brašna i pekarskih proizvoda, posebnih autentičnih i zaštićenih proizvoda... No u situaciji kad nad kvalitetom prednost ima cijena, čak i damping, kako bi se kod nas prodali nečiji subvencionirani viškovi, domaće gubi bitku pred uvoznim, kaže Branko Bobetić, direktor Croatiastočara. Kvalitetni mesni proizvodi, s kojima smo unazad nekoliko godini bili poznati i u debelom suficitu po pitanju izvoza, te sirevi jako su dobri aduti za dizanje potrošnje hrvatskih proizvoda u turizmu. Isto tako i perad, mliječni proizvodi, jaja. No dok Bavarci, primjerice, imaju i posebnu, nižu stopu PDV-a za domaće proizvo- de u odnosu na uvozne, a Francuzi, Škoti, Francuzi, Austrijanci... raznim projektima otvoreno promoviraju domoljublje u potrošnji hrane, naša se Vlada, tvrdi Bobetić, u to ne želi uključiti. Jedno od rješenja u povezivanju zelene i plave Hrvatske te kreiranju imidža jedinstvene gastronomske destinacije jest udruživanje malih proizvođača. Pritom ne treba zaboraviti ni to da je turizam izvozna djelatnost jer su kupci uglavnom stranci, a i nose stečene navike sa sobom – kaže Sanela Vrkljan, pomoćnica direktorice Sektora za trgovinu HGK. Ljerka Puljić, članica NO-a Agrokora, kaže kako kroz strategiju hrvatskog turizma i nacionalnu komunikaciju koju priprema i vodi HTZ Hrvatsku treba brendirati kao zemlju najbolje divlje morske ribe, odličnog maslinova ulja ili „divlje“uzgojenog mesa janjetine, kulena, pršuta, paškog sira, vina..., posebnih okusa koje turist nigdje drugdje ne može naći. U tom slučaju izbjegli bismo argument hotelijera da strani turist “ne zna“da imamo odlična vina ili odlično meso pa u pravilu traži strane proizvode. Jedino bi brendiranje i povezivanje ideje dobre hrane i turizma omogućilo da se hrana proda po cijeni koja uključuje relativno visoku dodanu vrijednost koja bi pokrila nešto više troškove domaće proizvodnje koja nema volumen odnosno masu. S druge strane, morale bi postojati i potpore proizvođačima koji su spremni uložiti u ovakve proizvode jer sve te proizvodnje traže ulaganja i višegodišnji trud da bi se postigao uspjeh na tržištu – kaže Puljić. Ističe kako naši ugostiteljski djelatnici trebaju znati što Hrvatska ima, kakvog su okusa proizvodi i gdje oni nastaju da bi ih mogli preporučiti gostima, a jedna pod mogućnosti je i posebna kategorizacija ugostiteljskih objekata u kojima se poslužuju uglavnom domaći proizvodi i dodatni državni poticaji za objekte koji ulaze u tu kategorizaciju.
Nedostatno brendiranje
Kad bi stranci znali i za naša vina i pršut, bilo bi nam daleko bolje. No mi za sada u EU imamo zaštićenih tek 10 autohtonih proizvoda koji još nisu dovoljno poznati i izbrendirani izvan Hrvatske, a Talijani već 250, i ne samo da su kvalitetni nego su zbog te kvalitete poznate na široko postali i motiv dolaska turista u Italiju – kazao je nedavno Tullio Francetich iz San Rocca.