Političkim uhljebima u državnoj administraciji uopće nije stalo do naroda

U vrijeme kada se političke “elite” bore za vlast, i to ponajprije osobnu, osjećam potrebu upozoriti na ponašanje državne administracije u kojoj najvećim dijelom “rade” politički uhljebi. Državnoj administraciji uopće nije stalo do naroda, kao uostalom i političarima, te donosi odluke ne pitajući se za rezultate tih odluka. Imam psa koji, na žalost, ima srčane tegobe i kardiologinja na Veterinarskom fakultetu prepisala je lijek cardisure, koji je neka tvrtka interventno uvozila. Krajem 2015. godine tog je lijeka nestalo na našem tržištu, ali se nije pojavio ni drugi adekvatni lijek. Tada je počelo moje dopisivanje s Upravom za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede. Na moj upit što je s lijekom cardisure, gosp. Jendrašinkin odgovorio je: “Novi VMP koji se pojavio 22. 7. 2015. godine je Pimovita koji sadrži kao djelatnu tvar: pimobendan. Nije dozvoljeno odobravati interventne uvoze ako postoji legalno odobreni identični VMP, Pimovita.” Na moj upit gdje se može kupiti taj lijek, gosp. Jendrašinkin odgovara: “Ne znam gdje se može kupiti VMP.” Na današnji dan na našem tržištu nema adekvatnog lijeka za bolest moga psa i ja cijelo vrijeme moram putovati u Sloveniju po adekvatni lijek. Gospodina, koji je zabranio interventni uvoz, ne zanima zašto stvarno na našem tržištu nema adekvatnog lijeka, niti ga zanima što zbog njegove odluke država gubi na porezu. On nije provjerio je li tvrtka, koja je registrirala novi lijek, stvarno i plasirala taj lijek na naše tržište te, ako nije, trebao bi odmah odobriti interventni uvoz. To se meni čini logičnim postupkom. Drugi primjer je iz emisije “Za selo i poljoprivredu” HR Zagreba. Poljoprivrednik prijavljuje ekološki uzgoj soje na površini 2,1 hektara. Pokraj njega gospođa prijavljuje također ekološki uzgoj soje na površini od 10 hektara. On je u šali pita hoće li će angažirati Hrvatsku vojsku? Potom objašnjava: “Za ekološki uzgoj soje ona se mora ručno okopavati i tumači da gospođi nije u interesu plasman ekološki uzgojene soje, nego samo dobivanje poticaja jer nitko neće provjeravati je li i koliko je ekološki uzgojene soje plasirala na tržište. Treći primjer je iz iskustva šire obitelji. Čovjek je prijavio sadnju oraha i za to dobio poticaje. Nakon pet godina netko se sjetio iz Ministarstva pitati kako su orasi. Odgovor je bio lakonski: “Nisu uspjeli.” Komentar onoga tko je pitao: “To sam i mislio.” Na kraju bih podsjetio i na slučaj iz medija o kravama u Lici, koje su ugibale od gladi, ali je njihov vlasnik dobio poticaje. Naša državna administracija donosi odluke, ali je ne zanimaju posljedice tih odluka, a one mogu biti na štetu građana, ali u još su više slučajeva na štetu države. Zbog toga se mi kao društvo ne možemo pomaknuti sve dok neka politička garnitura ne dirne u to gnijezdo svojih birača.