Ekskluzivno: Legendarni Pan
Za mene je Hrvatska jedan od favorita turnira, doista smatram da ta momčad može otići vrlo daleko. Izdvojio bih Modrića koji je pravi vođa
Legendarni Čeh u finalu Eura 1976. odlučio je izvesti svoju foru s izvođenjem penala. Zaletio se, potkopao loptu, a ostalo je povijest predrag.jurisic@vecernji.net U ponedjeljak, 20. lipnja, navršit će se 40 godina od završnice Europskog prvenstva, domaćin kojeg je bila bivša Jugoslavija. A taj je Euro obilježio Čeh Antonin Panenka, strijelac pobjedonosnog pogotka u finalnom raspucavanju 11-eraca protiv Nijemaca! Prvi je put na velikom natjecanju netko izveo 11-erac na način kako je to učinio Panenka – pričekao je da vratar Sepp Maier poleti u svoju lijevu stranu, potom je mirno, lagano potkopao loptu i po sredini praznih vrata poslao je u mrežu! Od tog dana takav se, specifičan način izvođenja 11-eraca po njemu i naziva, Čeh je, eto, postao besmrtan za svoga života i, dok bude svijeta i nogometa, znat će se što je to – panenka... Uz pomoć našeg uspješnog nogometnog menadžera Milana Martinovića, koji velik dio poslova ostvaruje baš na češkom tržištu, kontaktirao sam sa slavnim Panenkom (67), koji je danas aktualni, počasni i doživotni predsjednik Bohemiansa iz Praga. Pristao je na telefonski intervju, najprije sam ga, dakako, zamolio da se prisjeti Beograda i te famozne panenke vrijedne europskoga zlata... – Sjećam se svega kao da je bilo jučer! Dakle, nakon 120 minuta igre s Nijemcima bilo je 2:2 i izvodili su se 11-erci. Mi smo prvi pucali, vodili smo s 4:3, a tada je Uli Hoeness opalio preko vrata! Uzeo sam loptu i sve ostalo je povijest, prevario sam Maiera i zabio taj legendarni gol, nitko ga nikad prije mene nije tako zabio – kaže Panenka.
Kladio sam se na pogotke
Kako ste se uopće odlučili na takav udarac, sigurno ste bili pod velikim pritiskom? – Bio sam tisuću posto siguran da ću zabiti gol! Igrajući za svoj Bohemians, tako sam unatrag dvije godine izvodio 11- erce. A sve je počelo na treninzima, nakon kojih smo vratar Zdenek Hruška i ja ostajali na terenu i za okladu sam mu pucao 11-erce. Kladili smo se u mali novac ili pivo i čokoladu... A Hruška je bio sjajan vratar i ja sam najčešće gubio oklade. Stoga sam razmišljao kako ga nadmudriti i došao sam na ideju da ga pričekam do zadnjeg trenutka i vidim hoće li se baciti na neku stranu pa da mu onda lagano pošaljem loptu po sredini u mrežu! I uspijevalo mi je na tim treninzima, počeo sam i ja dobivati oklade pa sam uoči Eura tako pucao 11-erce na prijateljskim utakmicama, tek jednom ili dva puta i u