Iskustvo govori da ćemo opet izabrati vlast kakvu zaslužujemo

Kriza vlasti i pad Vlade Tihomira Oreškovića donijeli su Hrvatskoj i hrvatskim građanima niz novih problema koji samo otežavaju već prilično složenu političku, gospodarsku, društvenu i svaku drugu situaciju u državi. Ponovno se govori o skupljim kreditima, izgubljenim milijunima iz fondova EU, mogućim troškovima izbora… U isto vrijeme ista ta kriza vlasti donijela je i nekoliko dobrih stvari kojih su hrvatski građani konačno mogli postati svjesni. Prije svega mogli su vidjeti na koji način djeluju hrvatski političari koji se jedan dan zaklinju u nešto ili nekoga, a onda drugi dan sve to zaborave i spremni su brutalno sasjeći i popljuvati. Još samo nije jasno rade li to zato što misle da su građani zaboravni i ne pamte sve rečeno, ili o onima koji ih de- belo plaćaju imaju još gore mišljenje. Cijela ova kriza dobro je došla i da građani, a samim time i birači, vide kako su se brzo zaboravile sve toliko spominjanje reforme, gospodarski planovi, obećanja, boljitak države i njezinih građana o kojima su toliko govorili… Najgore u svemu je to što je razrješenje Tihomira Oreškovića bio samo onaj prvi, i to lakši čin cijele priče. Do sada viđeno daje nam za pravo očekivati da nas pravi zaplet i rasplet, gdje je bukvalno sve moguće, tek očekuje. Tjedni, a možda i mjeseci političke sapunice su pred nama. Zbog svega toga, čemu smo svi svjedoci, oni koji odlučuju zaboravili su na sve što su govorili i obećavali prije izbora. Jedini razlog za to je što su im svima vlast i moć na prvome mjestu jer, da ne razmišljaju na taj način, ne bismo bili ovdje gdje jesmo. Danas bi onda govorili o novim radnim mjestima, povećanom natalitetu, otvaranju škola, vrtića… Nažalost, novih radnih mjesta nema, natalitet je sve niži, a škole i vrtići sve prazniji. Istodobno, ali opet samo onda kada to njima odgovara, vidi se kako hrvatski političari unatoč svim razlikama i suprotnim stavovima mogu doći do dogovora. Dokaz za to je izbor sudaca Ustavnog suda RH gdje su, po onoj staroj narodnoj, i vuci siti i ovce na broju. U tom su primjeru dvije najjače političke stranke bez puno problema pronašle model kako odabrati svoje ljude u tu instituciju. Poslije svega čemu smo svjedoci već tjednima, pa i godinama, postavlja se i pitanje tko o nama odlučuje, donosi odluke i kome smo svojim glasom dali da upravlja državom i našom budućnošću. Dok mi i naša djeca vodimo svakodnevnu brigu kako platiti račune i preživjeti, ekipa odabranih nema tih problema. Njih plaćamo mi, i to masno. Oni ne razmišljaju o odlasku iz Hrvatske jer nemaju ni razloga. Uostalom, i zašto bi kada odlično zarađuju i ovdje. Njihove supruge, djeca, prijatelji i drugi nisu nezaposleni, nego u pravilu rade na dobro plaćenim radnim mjestima. Novi su izbori vrlo vjerojatno pred nama i imat ćemo još jednu priliku za promjenu. Međutim, s obzirom na dosadašnja iskustva, bojim se da ćemo nastaviti raditi po starom pa će se u Hrvatskoj samo potvrditi ona narodna da svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje.

Političari ne razmišljaju o odlasku iz Hrvatske jer nemaju ni razloga. Njih plaćamo mi, i to masno