U SUSJEDNOJ SLOVENIJI REHABILITIRAJU ŽRTVE TOTALITARNOG NASILJA
Još prije četiri godine MeandarMedija objavila je hrvatski prijevod romana uglednog slovenskog prozaika Drage Jančara „Noćas sam je vidio“. Odličan roman od tada je preveden još na desetak jezika. Nagrađen je kao najbolja strana knjiga prevedena na francuski jezik, a u Sloveniji je pravi hit, s desetak rasprodanih izdanja. U Zagrebu je roman preveden nešto prije nego što je u HNK Zagreb gostovalo SNG Maribor s izvedbom poznatog Jančarova „Velikog brilijantnog valcera“koji je itekako odjekivao još u socijalizmu. Niti je dvorana HNK Zagreb tada bila puna, niti je Jančarov roman „Noćas sam je vidio“izazvao veći interes u Hrvatskoj. A trebao je. U romanu autor tematizira neobičan lik mlade žene iz ljubljanskog visokog društva koja nestaje u onim pogromskim vremenima nakon Drugog svjetskog rata oko kojih se i u Hrvatskoj još uvijek lome koplja. Jančarova Veronika zapravo je Ksenija Hribar, avanturistica i pilotkinja te supruga Rada Hribara, slovenskog industrijalca i kolekcionara te vlasnika dvorca Strmol koji se nakon Drugog svjetskog rata desetljećima koristio u protokolarne svrhe. Ksenija i Rado Hribar ubijeni su u siječnju 1944. godine. Ubili su ih pripadnici partizanskih sigurnosno-obavještajnih službi, iako je Rado Hribar zdušno surađivao s partizanskim pokretom otpora koji je u Sloveniji bio iznimno jak. O tom se ubojstvu u Sloveniji desetljećima samo šaptalo. Da tragedija bude veća, posmrtni ostaci nesretnih supružnika, čiju je priču u svom ideološki neostrašćenom, čak i neutralnom romanu ispisao Drago Jančar, pronađeni su tek šezdeset godina nakon njihove smrti. Zanimljivo, tek nakon što je u Sloveniji objavljen Jančarov roman. I tek su šezdeset godina nakon rijetko surove egzekucije našli svoj mir na ljubljanskim Žalama. Budući da je Rado Hribar proglašen i za narodnog izdajnika, tek ga je 2000. sud u Kranju potpuno rehabilitirao. Lani je u dvorcu Strmol postavljena i spomen-ploča u čast Ksenije i Rada Hribara, a na postavljanju je govorio i slovenski predsjednik Borut Pahor. Tako se s povijesnim iskušenjima suočavaju u susjednoj Sloveniji. Rehabilitiraju ljude koji su bili nedužne žrtve totalitarnog nasilja. Postavljaju im spomen-ploče. Odaju im počast. I tako bistre uzmućene vode uz pomoć sudstva, a onda i literature. Usput rečeno, Rado Hribar bio je povezan i sa Zagrebom jer je 1931. godine od Kaptola kupio ogromnu parcelu zemljišta u Gornjoj Dubravi. Roman Drage Jančara „Noćas sam je volio“tako je osvijetlio prešućivanu epizodu iz slovenske nedavne povijesti i pokazao što sve literatura koja želi biti angažirana i humana može. To je učinio i Dragan Velikić u romanu „Islednik“(u Hrvatskoj ga je, gle slučajnosti, također objavila MeandarMedija) kada je pisao o tragičnoj sudbini rovinjske obitelji Hutterott. Zato, treba čitati literaturu. U njoj sve piše. U izvještaju s prosvjeda “Hrvatska može bolje - bez vas” , objavljenom 17. lipnja na 9. stranici, pored fotografije autorice teksta Renate Rašović pogrešno je potpisana Božena Matijević. Ispričavamo se čitateljima i našim novinarkama. BOOMERANG.ATMOSFERA.HR “U Večernjem listu od 23. svibnja 2016. na 42. stranici objavljen je netočan podatak. Naime, uz fotografiju boomerang stolica piše da je proizvođač Artisan. Boomerang je međunarodno patentiran sustav interaktivnog namještaja i jedini autor i zastupatelj je tvrtka Atmosfera d.o.o. iz Zagreba. Firma Artisan, proizvođač drvenog namještaja iz BiH, nema baš nikakve veze s proizvodom boomerang. Molimo Vas da sljedećom prilikom objavite ispravak, tj. da uz objavljenu fotografiju objavite točne sljedeće podatke: ‘boomerang konzolna stolica Dizajnholik ili CDSS Cijena 4217 kn’.” Ovo reagiranje potpisuje Davor Silov. ..... Uz temu o svinjetini 23. svibnja objavljena je slika na kojoj su dvojica muškaraca, a potpisana je s “Goran Jančo iz Punitovaca uzgaja više od 6000 svinja godišnje”. Nijedan od dvojice nije Goran Jančo, nego su to radnici s njegove farme, ali im, na žalost, ne znamo imena. ..... Zaslužili smo čitateljevu ciničnu primjedbu: “Želim vam zahvaliti. Naime, u Večernjakovu dvobroju od 25. i 26. svibnja napisano je da je dr. Ante Starčević rođen 23. svibnja 1923. godine. To me jako razveselilo. Ja sam rođen 1933. To znači da sam samo 10 godina mlađi! Lijepo je znati.” ..... Kolumna Životinjska farma objavljena na 30. stranici 28. svibnja ilustrirana je slikom uz koju je potpis “Tehnokratska elita, klasa ljudi poput Billa Gatesa ili Warrena Buffetta, izdašni financijeri ljevičarskih”. Da bi potpis bio potpun trebalo je pisati “... stranaka, programa i inicijativa” ..... Zbog nepažnje smo o podvodnom optičkom kabelu koji između Amerike i Europe polažu Microsoft i Facebook čitali dva vrlo slična članka dva dana zaredom – 28. svibnja u rubrici Biznis, a 29. svibnja u rubrici Tehno/IQ. ..... Brazilski nogometaš ne zove se Caemiro nego Casemiro. Pogriješili smo 29. svibnja na 49. stranici. ..... Naslov “Bacamo 130 milijuna kg kruha dnevno” objavljen na 11. stranici 30. svibnja izazvao je mnogobrojne reakcije čitatelja. Svi su nam prigovorili što nismo razmislili i zaključili da je to ipak prevelika brojka. Neki su čitatelji izračunali da 130 milijuna kilograma bačenog kruha zapravo znači da svaki hrvatski građanin dnevno baci više od 30 kg kruha. ..... “Na graničnom prijelazu ionako ga nitko nije mogao uloviti jer granični policajci uz osobne dokumente rijetko traže i prometnu dozvolu.” – napisali smo 31. svibnja na 11. stranici. Čitatelj je primijetio naš šlamperaj, jer u ovom slučaju nije važna prometna nego je važna vozačka dozvola. ..... U tekstu o djevojkama i suprugama naših nogometaša, objavljenom 2. lipnja na 36. stranici, piše da su Španjolci očarani s Izabel Andrijanić (djevojka Matea Kovačića) i usporedili je s manekenkom Irinom Šajk. Ispod portreta Ane Kurobase (djevojka Duje Čopa) piše isto, da je španjolski mediji uspoređuju s Irinom Šajk. Sudeći po nekim fotografijama Irine Šajk, sličnija joj je Izabel Andrijanić, a u prilog toj tvrdnji ide i podatak da Mateo Kovačić igra u Španjolskoj.