NAČELNO POZITIVNA, ALI IPAK NE I POVIJESNA DEKLARACIJA

dalje biti puno emocija, ali i da se to ne može rješiti u 5-10 godina. Komentirajući potpisanu deklaraciju, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine Tomislav Žigmanov rekao je kako je zadovoljan učinjenim te da će na neki način predsjednica RH, kao i ostali, biti svjedoci što je potpisano i tko se na što obvezao. – Nama je veoma važno što smo napokon, poslije četiri godine, ostvarili izravan kontakt s premijerom Vučićem. Sada imamo određeni link tako da vjerujem kako će sve biti bolje. Mi ćemo i dalje svakako upućivati na propuste, obveze i obećanja – rekao je Žigmanov. Dolazak Vučića u Dalj i Grabar-Kitarović u Tavankut i Suboticu izazvao je veliki interes građana. Dvoje državnika u Dalju su, u rodnoj kući znanstvenika Milutina Milankovića, dočekani uz tradicionalni srpski običaj – pogaču, sol i rakiju koju su služila djeca odjevena u srbijansku narodnu nošnju. U Tavankutu su ih dočekali članovi KUD-a Matija Gubec u hrvatskim narodnim nošnjama. – Lijepo je ovo. Šteta što do jednoga ovakvog susreta nije došlo i ranije jer bi se, vjerujem, mnoge stvari riješile na drukčiji način. Građanima treba malo optimizma i ohrabrenja – rekao je Miroslav Keravica iz Vukovara. Jedna od žena koja je dvoje državnika dočekala u Dalju pozvala je predsjednicu RH da ovo mjesto posjeti i nekom drugom prilikom kako bi se upoznala s problemima mještana. – Dunav je lijep, ali problema je puno. Imam troje djece i sve troje otišlo je iz Dalja. Nema posla, ljudi odlaze masovno i iz Dalja i iz drugih sela – rekla je ta gospođa. U Subotici se pred zgradom gradske uprave okupilo nekoliko stotina građana kako bi i uživo vidjeli Grabar-Kitarović i Vučića.

Dvije reprezentacije u Italiji

– Trebalo bi uvesti takve susrete jednom mjesečno. Niz je problema s kojima s suočavaju Hrvati u Vojvodini, a vjerujem i Srbi u Hrvatskoj. Ovakvom porukom neke se stvari mogu riješiti. Ako se i samo malo pomaknu s mrtve točke, napravljen je veliki korak – rekao nam je Tomislav Šimić iz Subotice. Da možda i pušu neki drukčiji vjetrovi, pokazali su Srpsko narodno vijeće i Hrvatsko narodno vijeće koji su prije nekoliko dana u Vukovaru organizirali prijateljsku nogometnu utakmicu reprezentacija Hrvata iz Srbije i Srba iz Hrvatske. Dvije su reprezentacije trenutačno na EP-u za manjine u Italiji gdje su otputovali u jednom autobusu i gdje su smješteni u istom hotelu. Ova točka potiče oživljavanje pregovora državnih povjerenstava o određivanju granične linije, čiji je rad bio usporen, a ponekad i potpuno zamrznut. Ako ne bude bilateralno dogovorenog rješenja u razumnom roku (deklaracija ne kaže koji je to rok), ide se na arbitražu pred međunarodne institucije. To nije neki povijesni novitet, nego formulacija koja samo opisuje jedine dvije mogućnosti razgraničenja. Sporazum o sukcesiji potpisan je u lipnju 2001. u Beču, ali još nije primijenjen zbog niza kompliciranih razloga. Ova deklaracija želi ubrzati tu primjenu, no ne otkriva detalje o tome kako točno i u kojim rokovima. Pod pitanjem sukcesije može se riješiti i pitanje otvaranja arhiva Udbe i drugih službi bivše države koji mogu pomoći otkrivanju povijesnih istina. Deklaracija navodi da je “potraga za nestalima prioritetno humanitarno pitanje” i da će obje države “uložiti iskrene i maksimalne napore u traženju nestalih osoba”. Službeni izvori govore o 931 državljaninu Hrvatske koji se još vodi kao nestao i 150 državljana Srbije. Vučić tvrdi da je među 931 osobom 400-tinjak hrvatskih građana srpske nacionalnosti te da je stoga “za nijansu veći broj Srba”. Pod novim izazovima deklaracija posebno ističe borbu protiv međunarodnog terorizma i upravljanje svjetskog izbjegličkom i migrantskom krizom. Hrvatska i Srbija “spremne su aktivno i koordinirano djelovati” po tim pitanjima i to “bilateralno, regionalno i u okviru Europske unije”. Riječ “regija”, koju su i predsjednica GrabarKitarović i HDZ-ova vlada nastojale izbjegavati, ipak je neizbježna. Obje države spremne su aktivno sudjelovati u zajedničkim razvojnim i prekograničnim projektima sufinanciranima iz Europske unije, kaže posljednja točka jučer potpisane deklaracije. Prvenstveno se misli na obnovu željezničke pruge Zagreb – Beograd, nešto što Vučić tvrdi da je predlagao i prethodnim hrvatskim vladama, ali da one nisu imale interesa surađivati. U deklaraciji nema spomena o tome da Hrvatska želi da Srbija promijeni svoj kontroverzni zakon koji od Beograda želi stvoriti tzv. mini Haag kroz regionalnu jurisdikciju za ratne zločine. Hrvatska je promjenu tog zakona pokušala pretvoriti u mjerilo EU, ali u zasad joj u Bruxellesu govore da to nema veze s EU, nego da Zagreb to riješi bilateralno s Beogradom. U ovoj bilateralnoj deklaraciji to nije riješeno.

Deklaracija koju su jučer potpisali hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i srbijanski premijer Aleksandar Vučić načelno je pozitivan, ali ni po čemu povijesni događaj, kako su ga nastojali prikazati potpisnici. Tekst deklaracije uglavnom govori o stvarima koje su u prošlosti dogovorene da će se napraviti, ali dosad nisu napravljene, pri čemu ova deklaracija ne nudi ni vremenski okvir ni bitne pomake zbog kojih bi se sad odjednom te stvari zaista ubrzale. Bilo bi lijepo da se ubrzaju, ali nejasno je tko i kako jamči da hoće. Čini se da trenutak potpisivanja i sadržaj potpisanog ipak više odgovaraju Aleksandru Vučiću, koji ovim činom želi ostaviti dojam da je uspješno prevladao (realno, dosta nespretan) pokušaj Hrvatske da blokira otvaranje 23. i 24. poglavlja u pregovorima Srbije s Europskom unijom dok se ne ispune tri specifična hrvatska uvjeta. Kako sada stvari stoje u Vijeću EU, najvažniji hrvatski uvjet, onaj o promjeni srbijanskog zakona o regionalnoj jurisdikciji, neće postati europsko mjerilo za Srbiju jer ostatak EU govori Hrvatskoj da to pitanje riješi bilateralno. A u bilateralnoj deklaraciji o tome nema ni spomena!

Vučić je spomenuo da će se, ne bude li u nečemu moguć dogovor, ići na međunarodnu arbitražu Trenutak potpisivanja i sadržaj potpisanog ipak više odgovaraju Aleksandru Vučiću

S hrvatske strane potpisnica je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja je u kampanji i na početku mandata inzistirala na tezi da Hrvatska “nije regija” i da je njezin prethodnik Josipović navodno pogriješio kad je pokušavao s bivšim predsjednikom Srbije Tadićem uspostaviti platformu za rješavanje otvorenih pitanja. A sada predsjednica Grabar-Kitarović radi isto što i Josipović, samo što su u međuvremenu nepotrebno narušeni odnosi i izgubljeno je vrijeme. Vučić, dakle, ostavlja dojam da je potpisao “povijesnu” deklaraciju zbog percepcije sebe kao pregovarača s EU, a predsjednica Grabar-Kitarović možda ima ovu kalkulaciju koju uočava analitičar Žarko Puhovski: u Hrvatskoj nastupa razdoblje slabih vlada i slabih vladajućih većina, a predsjednica u takvim okolnostima nastoji ojačati svoju poziciju ondje gdje zaista ima određene ovlasti, u sukreiranju vanjske politike.