Jesmo li dozreli i hrabri da odaberemo put u izvjesnu budućnost

Hrabrost je jedan od fenomena koji je teško definirati. Nelson Mandela kazao je da hrabrost nije odsutnost straha, već trijumf nad tim strahom. Hrabrost u sebi nosi i snažnu strast, intuiciju, sposobnost da se cijelim bićem stane iza onoga što je dobro, pravedno i ispravno bez obzira na posljedice. Posljednjih dana politička hrabrost nešto je o čemu se puno razmišlja. Vođa republikanske većine u Kongresu Paul Ryan pozvao je članove svoje stranke, osobito one koji će davati svoj glas na stranačkoj konvenciji koja će birati predsjedničkog kandidata, da slijede svoju savjest i da dobro odvagnu što bi značilo za stranku i za naciju da Donald Trump doista dobije predsjedničku nominaciju. Poručio im je zapravo, da ne moraju dati svoj delegatski glas Trumpu bez obzira na to je li on pobijedio na predizborima u državi iz koje dolaze. Pozvao je da razmisle o tome hoće li stranka u koju su uložili puno osobnog rada i vremena opstati ako osoba poput Trumpa, čija je uža specijalnost izazivanje dubokih podjela, dođe u priliku da krene u predsjedničku kampanju. Ovim je Ryan dao signal onima koji su i te kako svjesni da je Trump velika opasnost, da je pobuna još uvijek moguća i da je moguće da stranka na konvenciji u srpnju izabere nekog drugog predsjedničkog kandidata koji možda nikada neće ući u Bijelu kuću kao predsjednik, ali će spasiti čast i obraz Republikanske stranke, koja je u osnovi Trumpu dala dosta prilika da promijeni svoju retoriku i političke ciljeve i da pokaže da je političar dostojan kandidature za najvišu funkciju. No on to nije učinio. Štoviše, potrudio se pokazati da umije biti još radikalniji i bezobzirniji, još skloniji sijanju mržnje i potpirivanju rasizma. Ryan je jasno kazao kako on osobno neće voditi pobunu, ali je iz svega što je kazao bilo jasno da bi čin odbacivanja Trumpa kao kandidata za predsjednika bio čin političke hrabrosti i preuzimanja odgovornosti za budućnost stranke bez obzira na sve teškoće s kojima će se nakon toga morati suočiti. Jučer smo bili i svjedoci izuzetne biračke hrabrosti. Rimljani, očito siti svih onih političkih opcija koje su dosad vladale gradom, ali i činjenicom da su upravo oni prouzročili sedmomjesečni politički vakuum, izašli su na izbore i gotovo 70 posto glasova dali Vir- giniji Reggi, kandidatkinji Pokreta 5 zvijezda čiji je lider komičar Beppe Grillo. Glasanje za Virginiju Reggi bio je čin biračke hrabrosti zato što ni jedan političar iz toga u osnovi alternativnog političkog pokreta nikada nije vladao tako velikim i značajnim gradom. Upravo bi to moglo novoj gradonačelnici dati hrabrost da doista zagrize duboko i da pokaže da politika i političari mogu biti drugačiji od onih na koje smo do sada navikli. Političke hrabrosti trebat će i španjolskim biračima koji na prijevremene izbore izlaze u nedjelju. Ne, neću tu izostaviti ni nas, hrvatske birače, ali političare. U delikatnoj situaciji u kojoj se nalazimo, moramo pokazati da smo sazreli i da imamo znanja i odlučnosti da preuzmemo i odaberemo put u izvjesnu budućnost.

Hrabrost Rimljana njihovoj bi gradonačelnici mogla dati odvažnost da pokaže kako političari mogu biti drugačiji od onih na koje smo navikli