Huligani su velik problem, ali ima i veći – sigurnost na stadionima

Idioti! Pišem tu riječ bez imalo grižnje savjesti. I sukus cijele ove priče može se sažeti u tu jednu riječ - idioti! Jer ono što se događalo na stadionu u St. Etienneu niti je imalo cilj, niti je moglo rezultirati apsolutno ičim konstruktivnim, niti je moglo postići bilo kakav napredak u bilo kojem smjeru i u bilo kakvom smislu. A nanijelo je veliku štetu. Tu štetu na svojim leđima prije svega osjećaju ljudi koji su došli dati podršku hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i koji su ponosno kročili ulicama francuskih gradova u prepoznatljivim obilježjima reprezentacije i države iz koje dolaze. Oni to nisu zavrijedili! Tu štetu osjećam i ja osobno, u vidu šamarčine koju su mi ti idioti razvalili, a sad će otisci tih prstiju na licu biti predmet sprdnje i poruge gdje god se ja u Europi pojavio i deklarirao kao pripadnik hrvatskog naroda i građanin Hrvatske. Ničim to nisam zavrijedio! Tu štetu će na izvjestan način osjetiti i Lijepa Naša. Iako zasigurno ima nešto putra na glavi, ni ona nije to zavrijedila. Ili mož- da ipak je? Činjenica je da ti idioti nisu niti smjeli ući u Francusku. Zapravo, nisu smjeli ni izaći iz zemlje. Što dalje? Jednostavno je. Predlažem laganu modifikaciju postojećih zakona, a potom njihovu dosljednu primjenu. Modifikacija bi se sastojala u tome da oni koje se detektira da rade probleme odu lijepo na prisilni rad. Pa lijepo kopaju kanale (vodovod, plinovod, naftovod..., a za one s većim grijesima kanalizacija) a plaća (hrana, odjeća, smještaj) ovise o učinku. Radiš malo i slabo? Kruh i voda, poderane i prljave majice, šuplje cipele, daska umjesto kreveta. Trudiš se? Cijeli ručak, korektna obleka, ćelija dostojna čovjeka. No, bez obzira kako i koliko radiš, na kraju dana dođe čuvar i pred tobom poruši sve što si taj dan radio. I tako iz dana u dan. Pa kad istekne kazna, povratak u društvo. Možda bi se tada sustav vrijednosti u tim glavama ipak promijenio. A ako ne, ponavljanje je majka znanja. Ono što mene osobno ipak daleko najviše zabrinjava nisu naši idioti. Njih se i tako nećemo riješiti. Još odavno je mudri starčić Albert E. konstatirao kako su dvije stvari beskonačne – svemir i ljudska glupost. A potom dodao kako za beskonačnost svemira ipak nije baš sasvim siguran. Ono što je zabrinjavajuće, a nigdje nisam to pročitao, bar ne jasno i ekspli- citno iskazano, jest činjenica da šačica idiota može na stadion unijeti što god poželi i onda s time raditi što god poželi i kad god poželi. Ako to mogu naši idioti, onda to mogu i puno ozbiljniji tipovi s puno mračnijim nakanama. Poruka koju su, svjesno ili ne, naši idioti poslali svijetu jest ta da sigurnost na stadionu nije ni približno onakvom kakvom ju Francuzi prikazuju. A to otvara puno ozbiljnija pitanja. Jer stadioni su i dalje dupkom puni. A takvi će biti do kraja prvenstva. Naše idiote zaustavili su ljudi koji su s njima, ni krivi ni dužni, dijelili prostor na tribini. Ali da su umjesto bengalki tamo bila aktivirana neka druga “pirotehnička”, eksplozivna sredstva, onda ti ljudi ne bi bili u prilici pomagati policiji. Dapače, onda tim ljudima ne bi bilo pomoći. Cijeli tekst pročitajte na političkom portalu Večernjeg lista Barometar.hr