Bosonoga diva Florence Welch osvojila srca festivalske publike
U zadnji čas otkazani su Skunk Anansie, situaciju je spasio Kawasaki 3P
Manjem dijelu publike koji se obračunao s organizatorima zasmetao je režim povrata ulaznica nakon otkazivanja Skunk Anansie Milena Zajović Nakon relativno mlakog prvog dana, drugi dan INmusica donio je mnogo više uzbuđenja i dobre energije zamjetno većeg broja posjetitelja. Razočaranje otkazivanjem koncerta Skunk Anansie u zadnji čas (u trenutku kada su svi koji su ih željeli čuti već stajali pred pozornicom!) razbio je izvrsni Kawasaki 3P, dokazavši da sasvim prirodno funkcioniraju na Main Stageu čiji su top termini rezervirani za gostujuće izvođače. Energičnim mitraljiranjem svojih najvećih hitova raspalili su publiku željnu glazbene žestine, ugodno iznenadivši i dio stranaca s kojima smo razgovarali, a koji ih kao dosad nisu imali priliku čuti.
Upečatljivi My Baby
Na njihovo mjesto na World Stageu preseljen je My Baby, nizozemsko-novozelandski blues funk bend koji je, zahvaljujući ad hoc pretumbacijama, dobio priliku zasvirati pred nešto većom publikom, gdje je postao jedno od najugodnijih iznenađenja festivala. Dok su neki još u publici listali programsku knjižicu i pretraživali internet u pokušaju da otkriju više o bendu, drugi su ih se sjećali po odličnom prošlogodišnjem koncertu u Tvornici kulture. Dio publike još ih je jednom potražio u njihovu kasnijem, regularnom terminu na Hidden Stageu, gdje su nam ponovno servirali sjajnu svirku. Zvijezde večeri ipak su bili Florence and the Machine, najočekivaniji i najposjećeniji koncert festivala na kojem je Florence Welch pokazala neočekivanu izvođačku karizmu, jureći bosonoga s jednog kraja pozornice na drugi, u nekoliko navrata sišavši među publiku kojom je upravljala zavidnom lakoćom: kada je Florence rekla da se skinu majice, ljudi su ih skidali, kada je zatražila da se grle ili jedni drugima sjednu na ramena, to su i činili, a u trenutku kada je zamolila da barem jednu pjesmu odsvira a da je nitko ne snima mobitelom, odjednom su nam svi mobilni uređaji nestali iz vidnog polja. Pri tome treba naglasiti da glazba Florence and the Machine nije nimalo divlja, baš naprotiv, riječ je o melodičnom indieju s primjesama soula, a pomalo anemična neo-hipi pojava frontmenice ničime ne da naslutiti da će u maniri cool starije sestre u sat i pol svirke izvući toliko energije iz razdragane publike. Usprkos po- znatom moćnom vokalu, njezino je pjevanje na trenutke djelovalo gotovo nekontrolirano, oscilirajući između vrhunski odrađenih zahtjevnih dionica i čistog deranja u mikrofon, zbog čega se stvorio dojam da se i sama pjevačica na koncertu poprilično opustila, no publika joj to nije zamjerila, baš naprotiv, njezina je razigranost dočekana sa simpatijama.
Senka Bulić kao Patti Smith
Jedan od moćnijih trenutaka koncerta bio je njezino vitlanje zastavom duginih boja za vrijeme pjesme “Spectrum”, dok je publika zborno mantrala “love is love is love”, da bi na vrhuncu koncerta svi uglas otpjevali njezine najveće hitove “You’ve Got the Love” i “Dog Days Are Over”.
Publika je činila sve što je Florence tražila: grlili su se, skidali, podizali jedni druge na ramena
Vratila se Florence i na bis, praćena sastavom u kojem se, među ostalim, našlo i čak pet back vokalistica i jedna harfa, poklonivši nam recentnu uspješnicu “What Kind of Man” te “Drumming Song” sa prvog albuma. Atmosferu drugog dana festivala zaokružio je Yem kolektiv, koji suvereno vlada kasnonoćnim festivalskim terminima, dok su nam iz dnevnog programa u sjećanju ostali Moskau sa svojim improviziranim instrumentima, te Senka Bulić koja je izvela predstavu “Dream of Life” u režiji Ivice Buljana temeljenu na memoarima velike Patti Smith. Manjem dijelu posjetitelja koji se preko društvenih mreža obračunao s organizatorima dan će ostati upamćen i po nespretnom otkazivanju koncerta Skunk Anansie: iako su organizatori ponudili rok od sat vremena za povrat novca svakome tko je ulaznicu kupio samo zbog tog benda, refundacije su oglasili na Facebooku, a ne i na pozornici, zbog čega su neki tek naknadno postali svjesni propuštene prilike.