43% vjerskih zajednica: Ne napuštajte kockara
Trećina ne želi dobročinstva “prljavim novcem”
U prvom takvom istraživanju sociolog Boris Kozjak ispitao je stavove prema igrama na sreću 37 od 44 vjerske zajednice u Hrvatskoj Dijana Jurasić U Hrvatskoj 70% građana sudjeluje u kockanju i klađenju, a to što nemali broj igrača smatra da im religija pomaže kod sudjelovanja u igrama na sreću bio je povod za sociologa dr. sc. Borisa Kozjaka da, među ostalim, istraži odnos vjerskih zajednica prema kockanju. Kozjak je proveo i analizirao prvo istraživanje o odnosu vjerskih zajednica prema kockanju, objavivši ga u nedavno predstavljenoj knjizi “Kockanje”.
Što takav znači u obitelji
Od 44 registrirane vjerske zajednicu u Hrvatskoj, njih 37 među, kojima su i najveće, Katolička crkva, Srpska pravoslavna crkva, Islamska vjerska zajednica, odgovarale na upitnike o kockanju. U Hrvatskoj trenutačno ima oko 200 do 250 tisuća problematičnih kockara i oko 50 tisuća patoloških kockara, no za tu činjenicu ne zna 91,9% vjerskih zajednica. Na pitanje bi li bio valjan razlog za razvod braka ako je netko od bračnih partnera patološki kockar koji svojim ponašanjem uništava egzistenciju cijele obitelji, čak 43,2 % vjerskih zajednica ili njih 16 odgovorili su “ne”, dok je 48,6 % vjerskih zajednica odgovorilo potvrdno, a tri zajednice nisu odgovorile na to pitanje. Očito mnoge vjerske zajednice nisu svjesne što znači imati patološkog kockara u obitelji i u kakve to probleme vodi. No, barem ni jedna od vjerskih zajednica nije potvrdno odgovorila na pitanje bi li članu svoje vjerske zajednice preporučili da uđe u brak s osobom za koju se pouzdano zna da se bavi kockanjem. Sportsko klađenje, kockanje i igre na sreću “pošten izvor prihoda” su za 4 vjerske zajednice ili njih 10,8%, a to nisu za njih 31 ili 83,8%. Na Kozjakovu tvrdnju „da se dio novca ostvaren priređivanjem igara na sreću (kockanjem i klađenjem) u Hrvatskoj dodjeljuje i vjerskim humanitarnim, odnosno karitativnim ustanovama samo je jedna vjerska zajednica uzvratila da to nije točno i da je to podvala vjerskim zajednicama. Njih 14 (37,8%) drži da, ako je to točno, s time treba prestati jer “prljavim” novcem ne treba činiti dobročinstva, njih 7 ili 18,9% drži da je to u konačnici i dobro jer na taj način sav novac neće pripasti kockarima, dok njih 10,8% smatra da je to odlično rješenje jer s tim novcem treba pomoći sirotinji.
Istraživač radio u Lutriji
Sociolog religije prof. dr. Ivan Markešić, jedan od recenzenata Kozjakove knjige o kockanju, ističe da je riječ o prvoj takvoj knjizi na hrvatskom jeziku, u sklopu koje su istraženi i analizirani i stavovi vjerskih zajednica prema kockanju. Kozjak je najveći dio radnog vijeka proveo u Hrvatskoj lutriji na pozicijama na kojima je mogao steći mnoga znanja iz igara na sreću. Kozjakova je knjiga jedinstvena jer, ističe Markešić, doprinosi razjašnjavanju fenomena kockanja, klađenja i igara na sreću, pozitivnih i negativnih posljedica u društvu i kod pojedinaca u svijetu, a osobito u suvremenom hrvatskom društvu.