HDZ-u treba vođa koji zna uzvratiti na Milanovićevu agresiju i obmane
HDZ ima sreću, za sav negativni imidž stvoren o toj stranci u posljednje vrijeme kriv je manje-više jedan čovjek, Tomislav Karamarko, pa će s njim i otići. I dobro je što mu je unatoč tome isti dan kad je podnio ostavku, Milijan Brkić odao priznanje za uspjehe stranke u posljednjih nekoliko godina, te jasno rekao da s Karamarkom neće biti obračuna kao što ga je u sličnim situacijama s nekima prije bilo te ustvrdio da ostaje član Središnjeg odbora. Dakle, neće biti “krvi” kao u sukobu Sanadera s Pašalićem, Jadranke Kosor sa Sanaderom i Karamarka s Jadrankom Kosor. U dva od ta tri razlaza manje ili više izravne su posljedice bile – uhićenja i zatvori. Glavaš, koji je priznao da je za Sanadera u nadmetanju s Pašalićem pokrao glasove, svoje je odmetništvo platio robijom, a i sam je Sanader uhićen i suđen pošto je ustoličio svoju prvu suradnicu koja je godinama od njega stvarala nezapamćen kult ličnosti. HDZ više nije opterećen takvim despotima i osvetništvom, pa bi normalan odlazak jednog svog predsjednika pod kojim se stranka i te kako oporavila, ali je krajnji ishod bio loš, mogao iskoristiti i kao normalan nastavak politike koja ga je učinila relativnim pobjednikom na proteklim izborima. Nema nekih osobitih razloga i osobitih grijeha zbog kojih ta stranka ne bi bila na istim pozicijama kao i prije nekoliko godina kad je pobjeđivala na lokalnim izborima i izborima za Europski parlamnt i kad je u anketama inače joj nesklonih agencija stajala puno bolje od SDP-a. Od tada do danas SDP nije napravio ništa po čemu bi trebao biti u prednosti pred HDZ-om, a za kaos u formiranju i funkcioniranju vlasti koji je završio raspuštanjem Sabora nema ni apsolutnog krivca niti je tko nedužan. Jedina bi prednost SDP-a mogla biti u drskosti njegova predsjednika, u njegovu agresivnom žigosanju protivnika i prikazivanju stanja u kojem je bila Hrvatska u vrijeme njegove vlasti obratnim od onakvog kakvo je bilo. Stoga je vrlo važno da HDZ dobije predsjednika koji će mu, za razliku od Karamarka, znati uzvratiti i uvjeriti javnost da je riječ o opakom samodršcu i obmanjivaču. Koji Hrvatsku može voditi u ponor, a hvaliti se da je vodi u procvat. Koji će u zemlji stvarati nered i bezakonje, a svaki čas isticati da je Hrvatska “napokon uređena država”. Koji će upirati prstom u krimnal što su ga pravili ili prave njegovi politički protivnici, a štititi nepodopštine u vlastitoj stranci i strankama iz koalicije članova te nepodopštine članova vlastite obitelji a pravomoćno osuđene osobe podupirati na lokalnim izborima. I koji će iz osvete dati uhićivati ljude, o čemu je “njegov” ljevičarski novinar, uvijek dobro obaviješteni Vojislav Mazzocco napisao: “Istragu i hapšenje Milana Bandića odradila je policija po nalogu premijera Milanovića i ministra unutrašnjih poslova Ranka Ostojića”. I tako dalje, i tako dalje. Ne uspije li na tu agresiju Zorana Milanovića u dizajnu američkih prodavača laži i obmana uzvratiti hrabro i nesuzdržljivo, HDZ-u bi se moglo dogoditi ono što mu se dogodilo u godini uoči proteklih izbora u kojoj je pred Milanovićevim naletom izgubio veliku prednost i pobijedio s razlikom nedovoljnom za formiranje vlasti. Prije nešto više od mjesec dana, “savjetujući” Karamarku da ode iz vrha vlasti i HDZ-a, što je izazvalo podosta iznenađenja i što će on doskora učiniti, napisao sam kako nije pokazao da je vođa, a pravi vođe nužni su i u vojsci, i u ratu, i u državi, i u obitelji, kao i u životinjskim čoporima. To je presudno, no znaju li to u HDZ-u i hoće li ta stranka za predsjednika znati izabrati nekoga tko će djelotvorno uzvraćati političkim takmacima udarce pa ih i zadavati? I ima li u stranci takve osobe? HDZ je dosad imao dvojicu iznimnih predsjednika, Tuđmana i Sanadera, koji su se znali, ponekad i izvan standarda pristojnosti, obračunati s političkim protivnikom. To je u Tuđmana dalo epohalne učinke, dok je u Sanadera bilo pokriće za destrukciju, izdaju zemlje i kriminal. Nema razloga da HDZ potone kao na kraju devedesetih godina te poslije Sanadera i Jadranke Kosor, a sabrano i razumno ponašanje i Karamarka i članova vodstva poslije njegove ostavke moglo bi biti dobar uvod u izbor pravog čovjeka za čelo stranke i u pripreme za izbore u rujnu. Možda Milijan Brkić i drugi iz vrha HDZ-a koji obećavaju da neće dopustiti povratak Milanovića u Banske dvore i znaju kako to učiniti, a u tome je presudan budući predsjednik najmoćnije stranke.
Za kaos u formiranju i funkcioniranju vlasti koji je završio raspuštanjem Sabora nema ni apsolutnog krivca niti je tko nedužan