Nastavlja li Plenković Petrovljev nedovršeni posao?
...Priča koja je počela znakovitom biskupskom osudom Mostova koaliranja sa SDP-om nastavila se maksimalnim korištenjem njihova ucjenjivačkog potencijala spram HDZ-a. Da je u pozadini javnog eksperimenta bila Mostova namjera istovremenog razbijanja HDZ-a i SDP-a, dalo se vidjeti po Petrovljevim izjavama, ali i postupcima. I ta namjera je bila stvarni sadržaj “reformi” u Mostovoj izbornoj kampanji za koje se zalijepilo 15% biračkog tijela. Računica je bila jasna – SDP izbaciti iz igre gubitkom vlasti, potom ga pustiti da se sam riješi Milanovića, a HDZ u pogodnom trenutku obezglaviti podmetanjem bilo kakve afere Karamarku (da nije bilo ‘konzultantice’, pronašli bi nešto drugo). Nakon odigrane partije vidimo djelomični uspjeh strategije Mostovih šaptača. To ne znači da će započeti posao agende koju je do jučer zastupao Most ostati nedovršen. HDZ je ostao bez podrške Crkve onog trenutka kad je postalo jasno da će vječni konzervativizam Crkve, temeljen isključivo na parazitiranju na društvenom tkivu, s Karamarkom na čelu ostati po strani u upravljanju s ovim dijelom geopolitičkog svijeta. Brižljivo pripreman javni lik europarlamentarca Plenkovića (očito je kako njegov govor na zadnjem saboru HDZ-a plod predumišljaja i predznanja o budućim događanjima) sad se aktivira s rezervnog položaja. A ista bitka koju je započeo neuspješni Petrov nastavlja se. Plenković je novi maneken demokracije i već spomenutog konzervativizma. Koji mora u zamišljenom roku riješiti Hrvate još uvijek golema društvenog bogatstva i nametnuti puku ciprasovske samouništavajuće mjere štednje. Već sutra vidjet ćemo Plenkovića kao novog medijskog miljenika i novinarska natjecanja u ulizivanju njemu kao budućem epicentru upravljačkih sila. Tvornice misli pobrinut će se za sutrašnji izborni rezultat koji će iznjedriti HDZ kao nositelja ‘reformi’. Most, kao rezervna oligarhija u nastajanju, dakako da će se pridružiti istomislećoj braći. Teško je vjerovati da će Milanović, sad kao prvi na listi najnepopularnijih političara, uspjeti u nekoliko ljetnih mjeseci nadigrati sve ove pisce scenarija hrvatske budućnosti. Njegovi grijesi nisu zaboravljeni – nije monetizirao autoceste, nije slijepo slijedio naputke EU, poigravao se pri kraju mandata orbanovštinom koja nije dopuštena. Priliku za povratak na vlast koju je imao s Karamarkom propustio je. A nove prilike za plaćanje oprosta grijeha neće biti tako skoro. Karamarko je uspio u gotovo nemogućoj misiji – spasio je HDZ, zaštitio sve interesne sfere članstva, a nije završio u zatvoru...