Nogomet je stvar identiteta, prestiža, ponosa i novog pozicioniranja država
Uistinu, EP nam služi kao svojevrsna terapija optimizma, domoljublja i zajedništva, jer još jedino sport može pružiti malo nade u podijeljenom i pesimističnom društvu
VPiše Božo Skoko eć dugo nismo imali priliku vidjeti toliko hrvatskih barjaka na našim trgovima i ulicama, izljeva ljubavi prema Hrvatskoj, te ponosa i zajedništva, kao što gledamo otkako je počelo Europsko nogometno prvenstvo. Nema tog političkog događaja ili nacionalnog praznika koji može ljude tako motivirati da slave svoju zemlju. Ne sjećam se kad smo u medijima čuli toliko hvalospjeva na račun Hrvata (pogotovo u televizijskim reklamama), a da to nitko ne doživljava kao nacionalizam. Također već dugo nismo imali toliko samopouzdanja i nade da barem u nečemu možemo biti zaista najbolji.
Srce, ali i baklje na terenu
Uistinu nogometno prvenstvo nam služi kao svojevrsna terapija optimizma, domoljublja i zajedništva. Vjerujemo da taj osjećaj nije poljuljalo ono bezumno divljanje huligana na utakmici Hrvatska – Češka. Doduše, moramo priznati da je ta sramotna epizoda narušila ugled Hrvatske u svijetu. „Imidž se gradi dugo, čak ne znate što sve na njega utječe, a može se urušiti za nekoliko trenutaka!“– često je govorio pokojni profesor promotivnog komuniciranja Marko Goluža, inače moj prvi mentor na fakultetu, čovjek koji je smislio prvi hrvatski turistički slogan „Mala zemlja za veliki odmor“te neza- boravni „Pozdrav iz Rovinja“, kad je zabranjeno reklamiranje cigareta. Baš to mi je palo na pamet gledajući sramoćenje Hrvatske pred očima milijuna ljudi diljem svijeta. Mogu naši vatreni ostaviti srce na terenu, mogu tisuće naših navijača iz domovine i dijaspore besprijekorno navijati, prijateljski se družiti s Turcima, Česima i Španjolcima na ulicama francuskih gradova, može ministar turizma organizirati najraskošniju promociju hrvatske gastronomije tamošnjim turoperatorima i stručnoj javnosti, a strani mediji pisati o kulturi i gostoljubivosti Hrvata, ali kakve koristi od toga kad dvadesetak usijanih glava u pet minuta može toliko unazaditi imidž reprezentacije, države i naroda. Ma briga Čehe, Engleze, Francuze, Šveđane, Amerikance i sve druge koji su u tom trenutku željeli uživati u rapsodiji dobrog nogometa za njihove naivne alibije i pojašnjenja onih koji ih pokušavaju opravdati. Terorizam i huliganstvo se ne mogu ničim opravdati. Slažem se s onima koji kažu da se u St. Etienneu dogodio udar na hrvatski ponos i vrijednosti, na ono što nas raduje i ujedinjuje, da bi nas se ponizilo i uvrijedilo. Sport općenito, a posebice nogomet jedni su od rijetkih hrvatskih dosega (uz prirodne ljepote) koji nas svrstavaju među najbolje na svijetu. Istodobno je to jedina stvar koja još uvijek može stvoriti kakvo-takvo zajedništvo u podijeljenoj nam zemlji te pružiti malo nade pesimističnom društvu. Očito i to nekome smeta, pa onda i tu „ svetinju“treba urušiti kako bi hrvatsko društvo još više potonulo u beznađe. I pritom je zanimljivo da manjina opet terorizira većinu (što smo lijepo vidjeli po reakcijama ostalih navijača koji su pokušali spriječiti njihove „fašističke“provokacije), a upravo to nam se događa i u politici, kulturi i drugdje. Kad promatramo koliko našim ljudima znači nogomet i kako emocionalno doživljavaju
Što su Boban i društvo značili za malu zemlju, nedavno izašlu iz rata, najbolje svjedoče TV reportaže u kojima su se vodeći svjetski reporteri bavili Hrvatskom
napad na reprezentaciju, netko bi mogao pomisliti da ne možemo bez „kruha i igara“. Međutim, nacionalni nogomet je daleko više od puke zabave ovih dana u cijeloj Europi. To je stvar identiteta, nacionalnog ponosa, prestiža i novog pozicioniranja država… To je zadovoljstvo, zajedništvo, rivalstvo, osjećaj pripadnosti. Zato se barjaci viju od Rusije do Portugala i od Turske do Švedske. Tko može okupiti toliko ljudi oko malih ekrana? Tko može izazvati toliko emocija i ponosa, radosti i zabave? Tko može potrošiti, ali i priskrbiti milijarde, poput nogometa? Nogomet je već odavno više od sporta. On je i kultura, i gospodarstvo, i politika. Izuzmemo li eventualne sudačke pristranosti, nogomet je autentičan izraz nečije nadmoći, budući da počiva na prirodnoj, antropološkoj moći. Još je Georg Orwell govorio da je sport na državnoj razini samo oponašanje ratovanja, odnosno nadomjestak ratnog rivalstva u mirnodopskom razdoblju. John Street tvrdi da sport kreira moderni nacionalni identitet, koji doduše – uz poticanje predodžbe o nama i o njima – može osnažiti i šovinizam. Naime, sve nacije u ujedinjenoj Europi traže putove za nove artikulacije moderne nacionalne ideje i identiteta, pa im pritom nogomet pruža sjajan alibi. Pogledajmo samo ushit Sjeverne Irske, koja se samostalno, bez mentorstva Engleske, predstavlja svijetu, pogotovo nakon što je ostvarila prvu, povijesnu pobjedu protiv Ukrajine. Uostalom, iz hrvatskog iskustva znamo da pojedine države zahvaljujući nogometu mogu doživjeti zvjezdani status i od nepoznatih zemalja postati poznate i popularne. A znanstvenici koji se bave fenomenom brendiranja država tvrde kako bolji plasman na nogometnim prvenstvima donosi korist ne samo igračima nego i državi, jer se odražava ne samo na popularnost zemlje nego i na njezin turizam, gospodarstvo i izvoz proizvoda.
Dovoljno je pobijediti velike
Svjesni da u klupskom nogometu ima sve manje sportskog duha i zdravog nadmetanja, a sve više komercijalizacije, utrke za zaradom, spektakla pa i mutnih poslova. Imamo li u vidu vrtoglave iznose koje medijske kuće izdvajaju za prava prijenosa ili svote koje pojedini nogometaši dobivaju za svoje transfere, nema dvojbe da su sportske momčadi postale još jedno sredstvo zarade moćnih pojedinaca i konglomerata. A velike sportske manifestacije jedan od važnih instrumenata zarade. Ono što je nekada bilo samo sportsko nadmetanje, danas je posao vrijedan milijarde dolara, koji ne žele propustiti ni najrazvijenije zemlje, ni zemlje u razvoju. Stvarno sve to stoji. Ali sve to zanemarimo kad ugledamo momčad na travnjaku u nacionalnim bojama i čujemo himnu na početku utakmice, a navijači ponosno istaknu nacionalne boje. Tada nas više nije briga tko će od igre profitirati, već hoće li dostojanstveno obraniti čast nacije. Znamo da je reprezentacija u tom trenutku i simbol naše države. Štoviše, manje poznatim državama sport može poslužiti kao izvrsna komunikacijska i promotivna platforma. Dovoljno je pobijediti razvikanije ili barem pokazati originalnost u nastupu, odnosno organizirati atraktivne navijačke skupine i imate zajamčenu globalnu pozornost. Isto tako, učinite li neku glupost ili se kukavički ponesete na terenu svjedočit će tome cijeli svijet. To je manifestacija koju ne prate samo ljubitelji nogometa, već puno širi krug znatiželjnika. I pritom im je važno što se događa na stadionima, ali i na ulicama te kakve su zemlje iz kojih dolaze pojedine nogometne zvijezde. Hrvatska je kroz sport u nekoli-
Sve nacije u ujedinjenoj Europi traže putove za nove artikulacije moderne nacionalne ideje i identiteta, pa im pritom nogomet pruža sjajan alibi
Nastavak na 12. stranici