Tražim posao i ljute me političari koji gledaju samo kako do fotelje

Suzana Kolarek bila je u prvoj generaciji učenika koja se 1998. uselila u novosagrađenu zgradu osnovne škole u Prelogu. U svom je gradu završila i srednju školu, tu joj je obitelj, otuda joj je i dečko, tu su joj prijatelji, pa ne razmišlja o tome da ode iz Hrvatske. – Odmah nakon srednje škole radila sam u Austriji nekoliko mjeseci kao babysitterica i osjetila kako je to živjeti u inozemstvu. Plaće su veće, ali dom je dom – smije se Suzana rođena 25. lipnja 1991.. – Ponosna sam na datum rođenja jer je to i rođendan naše države, ali nisam zadovoljna političarima. Vrijeme je da se u politiku uključi više mladih ljudi bez repova, da se otvaraju radna mjesta i povećaju plaće i mirovine – kaže. Traži posao. Završila je trogodišnju srednju školu za slastičarku, no posla nema. – Mladi odlaze u inozemstvo, ali mnogi se brzo i vrate. Iseljavaju više iz Slavonije jer kod nas u Međimurju ima više radnih mjesta, pogotovo za muškarce u metaloprerađivačkoj industriji. U Međimurju su ljudi zadovoljni i malim plaćama, samo da je posao siguran. Moj dečko ima stalan posao – dodaje. Ljute je prepucavanja na političkoj sceni. – Nova Vlada mora otvarati radna mjesta, a ne da političari gledaju samo kako doći do fotelje. Sebi napune džepove, a za narod ih nije briga. Premalo se novca izvlači iz fondova EU – smatra. (I. Beti)