Kolinda je spomenula orjunaše, na što su se pobunili oni koji im sliče, Orepić i Prgomet
Za Orepića je incident posljedica sukoba navijača i HNS-a, dok je za Prgometa HNS država u državi
Subota 18. lipnja Anđeoski Milanovićev razbijač u HDZ-u
Od poznatijih osoba u Hrvatskoj samo su dva Milanovićeva petokolonaša, oba iz Mosta, svaki na svoj način, imala opravdanje za divljanje huligana na utakmici Češka – Hrvatska u Francuskoj. Ministar policije Vlaho Orepić “poklopio” je predsjednicu rekavši da incident nisu napravili nikakvi orjunaši već da je posljedica sukoba skupine navijača i HNS-a, dok je za Prgometa kriva država jer je dopustila da HNS bude država u državi. Bit će da ne žele spominjanje orjunaša jer su im slični – Orepić je tobože iz ekoloških razloga, uz svesrdnu potporu SDP-a, sprečavao neke ozbiljne investicije u Pločama, kao ministar u vrhu MUP-a zadržao je Milanovićev kadar sve dok mu se u izvedbi toga kadra pred nosom nije dogodila nezapamćena provala u policiji, a sada je otišao najdalje opravdavanjem terorizma hrvatskih “navijača”. Prgomet, koji je svojedobno u “Nedjeljom u dva”, zajedno s jugonostalgičarem Stankovićem sricao hvalospjeve bivšoj državi, bio je Milanovićev anđeoski razbijač u HDZ-u, zatim je još otvorenije za Milanovića razbijao Most, a najbesramnije ogolio se sada braneći terorizam protiv Hrvatske. Hoće li se opet Orepić, a možda i Prgomet, slikati s Gotovinom kao zastorom za svoju pakost?
Nedjelja 19. lipnja Bandić se zasitio purice pa zinuo na janjetinu i tartufe
Ostvarivanje namjere da postane “gradonačelnik Hrvatske”, to jest predsjednik Vlade, Milan je Bandić počeo u svom stilu – prevarom. Prvi se zauzeo za preslaganje saborske većine nudeći svojih “deset zastupnika”, pa se onda, zajedno s oporbom, potpisom odlučio za nove izbore. A na njima očekuje svoj uzlet do vrha države, premda od birača dobije po nosu čim iz Kozari Boka poviri u Hrvatsku. Prije šest godina na predsjedničkim izborima pobijedila ga je “smrznuta lignja” Ivo Josipović (pri čemu je također lagao – da će na sučeljavanju pokazati dokumente iz kojih se vidi da je Josipović krminalac), a lani je na parlamentarnim izborima njegova stranka osvojila jedan saborski mandat. Izjavljuje: “Želim biti premijer, mandata u Zagrebu sam se nauživao”. Riječi “nauži- vati se” obično se rabe poslije sirotinjskog prežderavanja. Bogec s kamenjara s pure je prešao na puricu i s godinama se zasitio, pa je sad zinuo na pečenu janjetinu, harambašiće, fiš-paprikaše, jastoge, tartufe i druge delicije u izvornim ambijentima diljem Hrvatske kojom bi vladao. Varati, nauživati se vlasti kao napoja iz korita, dobro podrignuti i pred TV kamerama kopati nos – tko ga tako stilizirana ne bi htio!
Ponedjeljak 20. lipnja Na čelu HDZ-a privlačan bi bio netko rođen u Zagrebu
Danas je Tomislav Karamarko, kako se očekivalo, trebao na sjednici Predsjedništva HDZ-a dati ostavku, ali je sjednica odgođena. Većina medija drži da u izboru novog predsjednika najviše šanse ima Andrej Plenković, koji je sam u intervjuu za HTV potvrdio da će se kandidirati. U razgovorima o Plenkoviću gdješto sam čuo bojazan da je on za HDZ previše uglađen, gospodski, previše urban, pa i liberalan, te ga možda ne bi prihvatio “zatucani”, ruralni, “prostiji” dio HDZ-ovih birača. Ali taj dio birača svesrdno je podržao osobu sa sličnim osobinama na predsjedničkim izborima. Bio Plenković ili tko drugi, za tu bi stranku bilo dobro da joj na čelu bude što uljuđenija osoba, koja bi u sebi ujedinjavala modernost i nasljeđe dr. FranjeTuđmana. Makar bio optužen za rasizam, reći ću kako mislim da bi bio privlačniji netko rođen u jednom od naših velikih gradova, pogotovo u Zagrebu, nego netko koga odmah po lokalnom izričaju i nastupu prepoznate kao Hercegovca, Imoćanina, Ličanina... I zbog birača u gradovima i zbog svestrane raznolikosti koju može imati suvremeni konzervativizam.
Utorak 21. lipnja Živi zid ili maska za vlastohlepne ambicije
Živi zid doživljavan je kao možda najmoralnija i najuvjerljivija ma- nja, “alternativna” stranka među onima koje se bore za pravedniju i Hrvatsku drukčiju od one koju već dugo stvaraju SDP i HDZ. No pošto su na proteklim izborima zaslužili jedno mjesto u Saboru i pošto ankete pokazuju da bi na idućima prošli puno bolje i možda bili uspješniji od Mosta, porasli su apetiti i rivalstva jednako “krvoločna” kao i u drugim manjim i najvećim strankama. Dvije su se skupine, kojima su na čelu navodni sadašnji predsjednik stranke Gabrić i navodno smijenjeni Sinčić, “poklale” za vodstvo, pljušte međusobne optužbe za kriminal i nelegalnost, pokreću se kazneni sporovi... Moglo bi se reći kako idealizam brzo izgori na plamenu karijerizma i osobnih probitaka, no prije će biti da su posve nerealna revolucionarnost i pravdoljubivost od početka bili maska za vlastohlepne ambicije kakvu su na sebe u hrvatskoj političkoj prošlosti ne jednom navlačile prevratničke skupine koje su znale učiniti i velika zla.
Srijeda 22. lipnja Milanović nije govorio za Josipovića da nema ovlasti
Opet je Zoran Milanović pljucnuo po predsjednici, rekavši kako je njezin susret s Vučićem samo “zgodan protokol” jer ona “nema nikakve ovlasti” a “zna se tko vodi posao i tko donosi odluke”. Naravno, dok je bio na vlasti nije govorio o uzaludnosti bezbrojnih susreta Ive Josipovića. Što se pak ovlasti tiče, i dobro je da ih Kolinda nema kao što ih je, koristeći se bratovom zaštitom, imao Krešimir Milanović koji je po ministarstvima prijetio i ucjenjivao kako bi osigurao posao nekim tvrtkama s kojima je bio interesno povezan. Ili poput njihova oca Stipe koji je po kafićima novinarima prijetio premlaćivanjem. Ili prvog rođaka Boška Poljaka koji je nakon 23 godine mirovine u koju je otišao kao oficir JNA, nikad ne prešavši u Hrvatsku vojsku, dobio direktorsko mjesto u NP Krka. Ili poput samoga Milanovića koji je izvrijeđao i posvađao sve živo i podupirao pravomoćno osuđene kriminalce na lokalnim izborima... Te prisilio stotine tisuća Hrvata na iseljavanje, ostavio zemlju u gospodarskom rasulu i zastrašujućem dugu vodeći politiku koja, kako su mu pisali njegovi ljevičari, “graniči sa zlodjelom”. Pa se po tragovima toga zlodjela hoće vratiti na vlast da Hrvatsku dokrajči i raseli.
Četvrtak 23. lipnja Karamarko je stabilizirao HDZ i vratio ga Tuđmanu
S čela HDZ-a otišao je Tomislav Karamarko, čovjek kojeg sam godinama u svojim tekstovima podupirao, ali ga i prvi “zamolio” da odstupi. Sa svojim groznim javnim nastupom i nikakvom strašću u govoru Karamarko se nije nametnuo kao vođa, a učinio je nekoliko katastrofalnih poteza, kao što su suradnja s Mostom u kojoj je HDZ teško ponižen, iluzorni pokušaj preslaganja saborske većine, bezumno sudioništvo u aferi Konzultantica... Pa ipak, on je stabilizirao HDZ, izvukao ga iz ponora u koji su ga bili doveli Sanader i J. Kosor, nakon desetljeća detuđmanizacije vratio je stranku temeljnim Tuđmanovim načelima, dobio niz izbora i napravio opsežan i ambiciozan gospodarski program. Njegova je uloga u HDZ-u bila pozitivna, ali je njezin ishod bio negativan, što je i sam shvatio te se stranci uklonio s puta u pripremama za nove izbore. Pamtit će ga se i po dobru i po zlu, no sada je to zlo senzacionalističko nevrijeme s pljuskom što ga je proizvela potreba medija da nađu krivca i izlože ga na milost i nemilost javnosti.
Petak 24. lipnja “Strukturnu promjenu” treba moral Bože Petrova
Most je otišao u povijest, nadam se da se iz nje više neće vratiti. Ta skupina beznačajnih načelnika općina koje ni u čemu nisu model na kojem se mogla “uvježbavati” nacionalna politika definitivno je inficirana osjećajem da je ona pozvana donositi jedine ispravne sudove. Politika u Hrvatskoj ništa nije valjala prije nego što su se oni pojavili, pa su neprekidno dijelili moralne i druge lekcije velikim strankama, ali su ih nadmašili u nezapamćenoj grabežljivosti za što više fotelja i prekršili baš sva bitna načela s kojima su pridobili određen broj birača. Sada je Božo Petrov rekao kako je Karamarkova ostavka zakasnjela i kako nije problem u jednom čovjeku nego su i SDP-u i HDZ-u potrebne “strukturne promjene”. Koja epohalna misao, koja otrcana fraza! Ako je ičemu potrebna “strukturna promjena”, onda je potrebna moralu Bože Petrova i društva koje je politiku u Hrvatskoj dovelo do niskosti većih nego što su ikad postojale.