HDZ će dobiti novoga kralja, ali kraljevstvo će i dalje biti Karamarkovo, Brkićevo i Čuljkovo
Hoće li nakon srpanjskih izbora za predsjednika stranke stasati jedan sasvim novi HDZ koji će se obračunati s “jastrebovima” gluposti” unutar svojih redova
Tko god pobijedi na izborima za novog šefa HDZ-a, a ponajviše bude li to Andrej Plenković, taj zapravo neće kontrolirati stranku. (Pod pretpostavkom da se Milijan Brkić ipak neće upuštati u taj izazov.) I taj se, što je još važnije, neće imati snage obračunati baš sa svim “jastrebovima gluposti” koji su odavno trebali biti marginalizirani u HDZ-u. Već je ofucano koliko su se u zadnje četiri godine tražila nova, nepotrošena, aferama neopterećena lica HDZ-a, koja su trebala predstavljati jedan novi, umiveni HDZ. Krenimo redimo. U HDZ-u se trenutačno slavi, da ne kažemo da je gotovo opjevan, demokratski standard koji su postavili u stranci – izbor šefa po načelu jedan član - jedan glas. Pa će iskazom velike demokracije i volje svih članova HDZ-a izabrati novog predsjedni- ka. Moglo bi im se obiti o glavu. Prvo, u trenutku izvanrednog stanja kada stranka treba birati najracionalnije, izbor predsjednika po načelu jedan član - jedan glas, u slučaju više kandidata, možda bi mogao odvesti u neželjenom smjeru. Članove bi moglo voditi srce, a ne razum. HDZ ima više od 200.000 članova, barem na papiru, dok u stranačkom životu aktivno sudjeluje možda njih nekoliko tisuća. Ovo je ozbiljan trenutak za HDZ u kojem delegati, koji bi birali predsjednika da je sazvan izvanredni sabor, sigurno bolje razumiju trenutačne okolnosti i vjerojatno bi bolje prepoznali tko je u ovom trenutku bolji izbor za HDZ. Drugo, ostane li Andrej Plenković jedini kandidat (zasad je jedini najavio kandidaturu), stranka će se iscrpljivati u organizaciji izbora jedan član, jedan glas, da bi opet jedan čovjek pobijedio samog sebe. Bude li više kandidata, onaj koji pobijedi praktički će postati kralj, ali kraljevstvo neće moći voditi. O čemu je riječ? HDZ će 17. srpnja birati samo predsjednika, nema se vremena (budući da su parlamentarni izbori u rujnu) birati kompletno novo vodstvo. Dakle, to znači da će Andrej Plenković ili neki drugi kandidat u slučaju pobjede imati staro Predsjedništvo stranke i stare šefove županijskih organizacija koji su dizajnirani prema želji Tomislava Karamarka, ali i Milijana Brkića i Tomislava Čuljka. Bit će to Pirova pobjeda. HDZ će imati novog šefa, ali stranku će voditi Karamarkovi, Brkićevi i Čuljkovi puleni. Još je zanimljivije da trenutačno nitko u HDZ-u “ne zna” hoće li unutar šest mjeseci od parlamentarnih izbora biti redovni stranački izbori, kako to predviđa Statut stranke.
Bit će to Pirova pobjeda
Statut, naime, nije predvidio da Vlada ne traje četiri godine, pa da se parlamentarni izbori odvijaju dvaput unutar jedne godine. HDZ je unutarstranačke izbore imao prije nepunih mjesec dana, no budući da je predsjednik stranke podnio ostavku, a da je njegove odluke o rušenju Vlade potvrdilo i Predsjedništvo i Središnji odbor, ne bi li bilo pravedno da su se i ta najviša stranačka tijela raspustila i birala ponovno? Naravno da bi bilo. No činjenica je da bi to sada bio preopsežan zahvat za HDZ koji bi izazvao podjele u stranci koja se što hitnije mora početi pripremati za parlamentarne izbore. Zato bi bilo logično da se ponovni stranački izbori održe nakon parlamentarnih izbora, no kako sada stvari stoje, to će jedino ovisiti o rezultatu parlamentarnih izbo- ra. Bude li on loš, vjerojatno će se tražiti odgovornost i ponovni stranački izbori. Bude li neloš ili čak dobar, onda će samo ovisiti o šefu stranke hoće li inzistirati da sada HDZ posloži po svojoj mjeri, a može se očekivati da se u tom slučaju izbori u HDZ-u i ne dogode. Vratimo se na Pirovu pobjedu. Prvi problem s kojim će se susresti novi šef i koji će biti kočnica bilo kakvom redizajnu HDZ-a, a pogotovo ljudi koji ga predstavljaju, bit će sastavljanje lista za Sabor. Novi predsjednik neće ih moći sastaviti po svojoj volji, ne samo zbog vodstva stranke koje nije njegovo nego i zato što će se zadužiti kod svih šefova županijskih organizacija koji će mu osigurati glasove članova u svojim izbornim jedinicama. Bez obzira što se predsjednik sada ne bira delegatskim sustavom, nego jedan član - jedan glas, i Andrej Plenković i Darko Milinović obilaze šefove županijskih organizacija i traže podršku. Tako je Franjo Lucić, šef požeško- slavonskog županijskog HDZ-a, već dao podršku Plenkoviću. A upravo je Franjo Lucić, taj arogantni i neobrazovani lokalni šerif, jedno od lica s kojima bi se “novi HDZ” trebao pozdraviti! Ili, Darko Milinović dogovara savezništvo s Božidarom Kalmetom, Nediljkom Dujićem i Antom Sa-
naderom – šefovima županijskih organizacija u 9. izbornoj jedinici – i kako bi se, u slučaju pobjede, riješio Božidara Kalmete, u kojem javnost vidi stari korumpirani HDZ. Ali o tom potom koga će lukavi Kalmeta, zapravo, podržati. Tko god dobije izbore u HDZ-u krajem srpnja, neće moći napraviti radikalne zahvate u kadrovskoj slici, em će mu nad glavom biti “neprijateljsko” vodstvo, em će biti dužan svima koji su ga poduprli u kandidaturi. No, HDZ se suočava s još jedinim problemom. A to je nedostatak intelektualaca u stranci, ali i iskusnih, vještih političara i majstora saborske procedure. Često je na piku javnosti Ivan Šuker, bivši ministar financija za kojeg će dobar dio promatrača sa strane reći da je više dosta “šukera u HDZ-u”. No, Šuker je opstao upravo zahvaljujući dugogodišnjem saborskom i političkom iskustvu. Darko Milinović također je predstavnik starog HDZ-a, kao i tvrđe, desne HDZ-ove struje, ali jak je u Ličko-senjskoj županiji i to mu osigurava opstanak. Zlatko Hasanbegović u HDZ-u uživa veliku popularnost, ali u lijevoj medijskoj javnosti dočekan je na nož kao teški radikal. HDZ-ova Josipa Rimac također je u javnosti stekla negativna imidž, ali u stranci opstaje jer će svatko za nju reći da je velika radnica. No, HDZ se treba pozdraviti sa svim onim neukim, a bahatim likovima koji ih često predstavljaju u javnosti i u Saboru. Svaka čast određenim zastupnicima koji su se iskazali u ratu, pokazali hrabrost i domoljublje, ali u Saboru su pokazali da to nije posao za njih.
Fenomen Milošević
Poseban fenomen je Domagoj Ivan Milošević. Tomislav Karamarko instalirao ga je za glavnog tajnika, premda se svima u HDZ-u na to digla kosa na glavi. Dakle, čovjek se založio za njega i izazvao bijes ostalih HDZ-ovaca. Milošević je bio jedan od jastrebova preslaganja saborske većine, vodio je tu neuspjelu operaciju s Karamarkom, navodno imao kontakt s manjincima, ali nije mu palo na pamet da zajedno s Karamarkom podnese ostavku! Štoviše, javno je poručio da je dominantan stav Plenković ili netko drugi neće imati autonomiju u sastavljanju lista za Sabor, a bit će dužni i šefovima županijskih organizacija. Od redizajna ljudi koji predstavljaju HDZ neće dakle biti ništa da Karamarko mora otići s mjesta šefa HDZ-a. Da, to jest bio dominantan stav, ali nije to bilo na Miloševiću da kaže. Svojim se nelojalnim potezima Milošević svrstao među one koji u HDZ-u ne bi trebali imati nikakvu budućnost. Preuzme li HDZ Andrej Plenković, dugoročno u njegovu konceptu HDZ-a sigurno neće biti mjesta za Milijana Brkića. Plenković je prelijevo, a Brkić predesno na HDZ-ovoj političkoj skali Prerazličiti su da bi mogli funkcionirati kao predsjednik i zamjenik. Brkića će izvući to što kontrolira HDZ-ovu bazu i što ima uporište u stranci, no dugoročno, razmaše li se Plenković u HDZ-u, Brkićeva sudbina bit će neizvjesna. Zato je i dalje nejasno hoće li Brkić dopustiti Plenkovićevu pobjedu u HDZ-u ili će mu tražiti jakog protukandidata preko kojeg bi on i dalje mogao kontrolirati HDZ. Omogući li pobjedu Plenkoviću, onda će s njim vjerojatno imati dogovor o “nenapadanju”, samo svaki dogovor pada u vodu ako Plenković dobro prođe na parlamentarnim izborima. U tom trenutku Plenkovićeva će pozicija u HDZ-u biti zabetonirana. Naravno, to je zasad sve samo teorija. Vrlo brzo će sve biti jasno – tko je i dalje u sedlu, a tko je pao s konja na magarca. •