Zaljubljeni tinejdžeri u složenoj priči o bolesti, ali i samoubojstvu
Roman Jennifer Niven “Sva radosna mjesta” (Profil, urednica Ivana Žderić, prijevod Ozren Doležal, 99 kuna) tek je na prvi pogled još jedan ljubavni roman za mlade, priča o tome kako je teško pronaći srodnu društvu, ne samo u svijetu općenito nego u dobi kada ti životom tutnje svemogući hormoni odrastanja i sazrijevanja. Iza te i takve potrage, koja čini okosnicu ove priče, ovdje se kriju vrlo ozbiljne teme, o kojima autorica progovara s namjerom da pomogne, ali bez dociranja koje bi ne samo bilo odbojno nego bi i pokvarilo cijeli roman. Jedna od tih važnih tema je tema žalovanja nakon teškog gubitka, ali i svladavanje osjećaja krivnje. To je priča glavne junakinje romana koja je izgubila stariju sestru u prometnoj nesreći, njena osobna borba, ali i borba njenih roditelja. Za razliku od tog teškog problema kroz prvi dio romana njen se dečko doima tek kao neprilagođeni tinejdžer, ali uskoro čitatelj shvaća da upravo on živi u mnogo kompliciranijem svijetu. Kroz njega autorica šalje upozorenje svim mladima, u pogovoru knjige Jennifer Niven jasno upozorava: “Sumnjaš li da nešto nije u redu, progovori o tome. Nisi sam. Nisi kriv. Ima pomoći.” Zbog tog je upozorenja ovo važna knjiga ne samo za mlade nego i za njihove roditelje, jer govori o bipolarnom poremećaju, onom koji nitko ne prepoznaje i koji nije dijagnosticiran. Autorica tako kroz uvjerljivu ljubavnu priču upozorava na probleme duševnih bolesti, stigmatiziranja oboljelih. Na tu se tešku temu nadovezuje i problem samoubojstva mladih. Njega autorica mudro provlači kroz cijeli roman i doslovno “zvoni na uzbunu” nad problemom koji, posebno kada su mladi u pitanju, mnogi shvaćaju olako.