Stipo: Nitko nikad nije igrao kao Perišić, obožavam ga
Slavonac je stigao iz Londona, sat i pol vožnje vlakom. Cijena 200 funti. – Za Hrvatsku nije ništa teško – kaže Stipo, nadajući se novom referendumu jer bi mogao ostati bez posla
Naši su bili u Arrasu jer Lens nema odgovarajući hotel. Taj maleni grad od 30-ak tisuća stanovnika nema ništa osim glavnog trga i stadiona Bio je to drukčiji dan od ostalih navijačkih... Ludilo je bilo u Parizu, Saint-Étienneu i Bordeauxu, a ovaj put hrvatski navijači podijelili su se na Lens i Lille. Dva grada, jedan od drugog udaljeni tridesetak kilometara, bili su dvije navijačke baze, kockasti dresovi gdje god se okreneš. A Portugalaca nigdje.
Ljubav i za pet eura
– Ne bojte se... Ima ih puno, koji žive u Francuskoj, kažu gotovo milijun i bit će ih u velikom broju da navijaju za svoje – objašnjava nam Slavonac Stipo, koji je stigao iz Londona. – To vam je sitnica, sat i pol vožnje vlakom... Cijena? Prava sitnica, 200 funti. Skupo je viken- dom, jer puno ljudi iz Londona ide u Francusku svake subote i nedjelje. Ali, za Hrvatsku nije ništa teško – kazuje Stipo, koji se nada novom referendumu jer bi mogao ostati bez posla. Kratko smo popričali o političkoj situaciji, ali brzo se okrenuli prema utakmici. – Što mislite, je li Perišić sada bolji od Ronalda? – pitao je Stipo i odmah ponudio odgovor. – Naravno da je bolji, nitko nikad nije igrao kao Perišić, obožavam ga – reče Slavonac i ode popiti još jedno pivo. Veliki broj naših navijača stigao je preko Belgije, neki su ostali i tamo. U jednom gradiću, u samoj blizini Lillea ima puno “crvenih lampi”, a poznat je po tome što tamo ordiniraju najružnije prostitutke na svijetu. – Može se nešto dobiti i za pet eura, a deset ti pruža cijelo zadovoljstvo – smije se Josip iz Berlina. Euforija iz domovine prenesena je i u Francusku, koja na granici s Belgijom teško živi, duge cijevi mogu se sresti i u šoping-centri- ma... Pod njihovom paskom i naši su šetali na dan utakmice u svojoj bazi u Arrasu u kojem su bili smješteni. Naime, Lens nema odgovarajući hotel, taj maleni grad od tridesetak tisuća stanovnika ima samo glavni trg i stadion. S tim da je u Lensu bio jedan Hrvat na jednog stanovnika, toliko je bilo naših. A u Lilleu smo najprije sreli obitelj Marka Pjace. Svi su stigli bodriti svog Marka, a malo dalje od njih naletjesmo na košarkaša Luku Žorića. U dresu Darija Srne stigao je Žora bodriti nogometaše. – Nije bilo šanse ovo propustiti – rekao je Žorić.
Malo smo zalutali
Bilo je zanimljivih društvanaca koliko vam srce želi. Jedna ekipa iz Osijeka krenula je iz Pariza u Lens, ali čula je za dobar provod u Lilleu. – Malo smo zalutali, ali ništa strašno. Važno je da naši pobijede. Igramo najbolji nogomet na Euru, nitko nam ništa ne može – uvjereni su u pobjedu naše reprezentacije mladići. Za stolom ih je mudro slušao jedan klinac. Filip Brekalo, 13-godišnjak, stigao je s tatom Antom. Još uvijek su u ulozi navijača, ali vrlo brzo će biti u onim obiteljskim kontingentima. Naime, Filipov brat je Josip Brekalo, najveća nada hrvatskog nogometa, koji je nedavno iz Dinama prešao u Wolfsburg za 10 milijuna eura. – Moramo ih visoko napasti, ne smije lopta do Ronalda – daje upute Filip, koji je jedan od najboljih igrača Dinama u generaciji igrača rođenih 2003. godine. A tata Ante je samo dometnuo: – Imamo odličnu atmosferu u reprezentaciji, vidimo se u Marseilleu...