Protiv tuče Danica se mora boriti starom opremom
Generatori se kvare, na dijelove se dugo čeka, pa opada učinkovitost obrane
Svako jutro točno u osam sati je prozivka. Veza s radarskim centrom uspostavlja se vojnom radiostanicom starom oko 35 godina, marke Iskra, teškom oko sedam kilograma. To su one stanice kakve su vojnici nosili kao ruksake, sve dok nisu dobili manje i modernije. Ponekad se glasovi slabo čuju, često šumi, a i izgubi se veza. Dežurnome u radarskom centru javlja se točan broj raketa i količina meteorološke otopine srebro-jodida. Odmah se dobije i vremenska prognoza za taj dan.
Na raspolaganju 24 sata
Isto se ponavlja u 16 sati, kad se doznaje prognoza za ostatak dana i noć. – Tada već znamo hoće li noć biti mirna ili će biti tučonosnih oblaka – kaže Danica Habulin (55) iz Novog Golubovca, raketarka zadužena za obranu od tuče u tom dijelu Krapinsko-zagorske županije. Zamjenik joj je suprug, a zajedno su u obrani od tuče već 25 godina. Na raspolaganju moraju biti svaki dan, 24 sata, jer nikad se ne zna kad će pojaviti neki sumnjivi oblak kumulonimbus koji će trebati “raketirati” i zasipati reagensom. Hrvatsku od tuče brani oko 1100 raketara razmještenih po županijama. – Spadamo u Odjel za umjetno djelovanje na vrijeme, tako nas sad zovu. Operativno nam je nadležan Državni hidrometeorološki zavod, a obrana od tuče spada pod Ministarstvo poljoprivrede jer je cilj spriječiti ili smanjiti štete na usjevima i nasadima – objašnjava Danica, koja je ujedno predsjednica Udruge raketara u obrani od tuče Hrvatske. Protiv oblaka Hrvatska se bori raketama i prizemnim generatorima, no još nije načistu jesu li te metode učinkovite. Stručnjaci su sumnjičavi, velik broj država i nema obranu od tuče jer ne postoje dokazi da djeluje, na što su godinama upozoravali i u DHMZ-u u vrijeme kad je na čelu bio mr. sc. Ivan Čačić. Raketari sad čekaju kakav će stav zauzeti nova ravnateljica dr. sc. Nataša Strelec Mahović. – Iz godine u godinu smanjivali su nam broj raketa, pa smo s 24 došli na samo devet. Kad to ispucamo, na nove čekamo po par dana. Nekad smo znali odjednom ispucati desetak i više raketa. Ne ulaže se u opremu, koristimo stare radiostanice za koje više nema dijelova pa ih stalno krpaju. Sami kupujemo svjetiljke na baterije jer lansirne rampe nemaju struju, pet godina nismo dobili nove gumene čizme i kabanice, iako imamo pravo na njih svake dvije godine. Nemamo ni rukavice za rad s otopinom koja je nagrizajuća – nabraja Danica koja u ime članova upozorava na loše uvjete rada raketara.
Mlade taj posao ne zanima
Nedostatak opreme smanjuje i učinkovitost obrane. Generatori se kvare pa ako, na primjer, ode “dizna”, nova se čeka po tjedan dana. Uz opremu, raketari su već tražili i veće naknade. Sad dobivaju 870 kuna mjesečno za vrijeme sezone koja traje od 1. svibnja do kraja rujna. Moraju proći obuku za rukovanje pirotehnikom, a po novom i liječničke preglede. – Među raketarima je puno starijih osoba i umirovljenika, a oni obolijevaju pa je teško proći liječnički. A mlade vam taj posao ne zanima.
Broj raspoloživih raketa smanjuje se iz godine u godinu – s 24 smanjen je na samo devet raketa
Zbog toga se neke lansirne postaje zatvaraju, zadnja kod Pregrade. Neka Vlada odluči treba li obrana od tuče ili ne jer ovako je teško dalje raditi – ističe D. Habulin. Na branjenom području lani je u funkciji bilo 586 generatorskih postaja, a upravljalo se preko osam radarskih centara: Puntijarka, Varaždin, Trema, Bilogora, Stružec, Gorice, Gradište i Osijek. Od 54 dana s nestabilnim vremenom, potrebe za djelovanje protugradne obrane bilo je u 30 dana.