Decilitar vina je samo 8 kuna - gužva je

Prvi nudisti na Rabu bili su oni kraljevskog roda - 1936. goli su se okupali kralj Edward VIII. i Wallis Simpson. Rapskom tortom obilježeno je vjenčanje princa Williama Mirno je. Zasad. – U turizmu sam od 1972. godine, bio sam barmen, somelijer, radio u hotelima Eva, pa zatim i Padova, od njihovih prvih dana kad su se otvarali. Uhodavao hotelski posao. Ali, bio je to rudarski posao, radilo su cijele godine, nije tu bilo imendana, rođendana ni Novih godina. Nakon 15 godina rekao sam dosta, i sjeo u taksi. I nisam se dizao već 27 godina iz automobila. Sve skupa, s malom pauzom, to su 42 godine rada u turizmu – kaže Josip. Koja je tajna dobrog turističkog djelatnika, pitam čovjeka koji ima iskustvo gotovo pola stoljeća. – Moraš imati šlifa. Znati prepoznati detalj, stvoriti atmosferu u automobilu. Recimo, imam 50 originalnih CD-ova u automobi- lu. Ako uđe Austrijanac, pustim mu tirolsku glazbu, gostu iz BiH pustim sevdah, našima dalmatinske pjesme, recimo Olivera... Priča mi kako i sam poznaje Olivera Dragojevića iz davnih dana, dok je on kao mlad svirao u hotelu Padova, a kasnije ga je i vozio otokom. Koji je CD puštao Oliveru?, pitam u šali. – Oliveru nisam puštao Olivera, ha-ha – smije se veselo taksist.

Ne bih to uspio ni pet života

– Moraš biti mali psiholog, a ja sam sve naučio iz prakse. Ljude prepoznam i prije nego što smo došli u taksi, i rijetko pogriješim. Recimo, čovjek se posvađao sa ženom i ušao u taksi. Znam da ga moram utješiti. Ako vozim starije ljude, skočim im do ljekarne i podignem lijek na recept. Znam čak i čovjeku kojeg ne poznajem, a znam da ga vozim na katamaran, kupiti kartu prije nego li ga pokupim – govori rapski taksist. – Najljepše u mom poslu je da sam vidio mjesta, i upoznao ljudi što ne bih u pet života. I u tom sam uživao. To je najveća plaća! I kad imam dobro društvo. Neki put vozim klape, pa zajedno pjevamo u autu, atmosfera je kao u konobi, samo za mene nema vina. Neki put vozim žene na molitvu, pa se molimo... – prepričava zgode. Dokad će tako? – Neću još dugo. Uzgajam pomidore, kapulu, blitvu, imam masline, jabuke, trešnje... I malo stado ovaca. Sljedeće godine gasim automobil. Život je samo jedan, brzo prođe... – govori, kad ga u jednom trenutku prekine Nijemac otkopčane košulje. – Tko vozi taksi? – pitao nas je gost. Skočio je Josip kao ošinut, stisnuo mi na brzinu ruku te odjurio pomoći da unesu stvari u automobil. Stigao mi je tek kratko trubnuti za pozdrav i nestao. Idu novi kilometri na njegovu veliku brojku, bit će i ovi gosti zadovoljni. Vjerojatno im je pogodio i glazbeni ukus... U centru grada, na lijepoj terasi, u restoranu Mali Gaj, gužva. Traži se slobodno mjesto. Pojeo sam bruschette Adria s inćunima (35 kuna) i gratinirane torteline sa šunkom imena – Gratinati al forno (65 kuna). Decilitar vina je osam kuna, što je zaista pristupačna cijena. Destinacija je za obitelji s djecom i starije parove. Gužva je, cijene su relativno pristupačne za turističko mjesto u srpnju, no daleko je to od vrhunskih restorana koja Rab na sreću također ima.

‘Sljedeće godine gasim automobil. Čekaju me vrt i ovce... Život je samo jedan i brzo prođe’