Ručak s pogledom na crkvu Sv. Križa
Ninsku crkvu Svetog Križa zovu najmanjom katedralom na svijetu, a dominira i grbom Zadarske županije. Sagrađena je u 9. st. i jedini je sakralni objekt u Ninu koji je ostao netaknut do danas osnove – govori Filip. Društvo kaže kako je i Richard Branson, vlasnik Virgina, fan kite-boardinga. – Kad nije u svemiru, on surfa. Ima i fotografija kako je surfao, a na leđima mu gola djevojka. Ostavljam ih na vjetru i odlazim nekoliko stotina metara do Solane Nin, muzeja soli na otvorenom. – Nekad je ovdje bila antička luka, a Nin je poznat i po brojnim rimskim vojnicima koji su se ovdje iskrcavali. Plaćali bi ih inače u zlatu, ali u Ninu su dobivali plaću u soli. Tada je grumen soli vrijedio kao grumen zlata, jer se sol nije koristila samo kao začin, već je bila i poput primitivnog frižidera, s njome se hrana konzervirala – objašnjava Josipa Komina (31) iz muzeja. Znači, kilogram soli vrijedio je isto kao i kilogram zlata? – Da, točno. Pošto je kod vas kilogram soli? – Sedam kuna. Šteta da nisam iz Zagreba ponio kilogram zlata, da se mijenjamo, šalim se. A koja je razlika između Ninske solane te onih na Pagu, Stonu ili Tuzli? – Tu je sve prirodno, dobiva se sol na prirodan način, iz morske vode, u bazenima se vodi postupno mijenja salinitet. Jedina smo solana na Jadranu koja je od EU dobila ekološki certifikat pa je naša sol ekološki proizvod, a ponos je cvijet soli koji se može koristiti i za deserte, ali je se ne smije termički obrađivati – govori Josipa. Bazene soli razgledavaju Talijani, Nijemci, ima i nekih Amerikanaca.
Afrički flamingo u posjeti
– Zimus je u posjeti bio i afrički flamingo, odmorio se – kažu u solani staroj više od 1500 godina, u kojoj se i danas sve radi ručno. Čak se sol i pakira ručno. – Nema stanovnika Nina koji ovdje nije odradio barem jednu sezonu. Ovi su bazeni soli mjesto na kojima su se mnogi upoznavali, pronalazili svoje bolje polovice, poslije se vjenčali... Zarađivali. Zanimljivo je i da su nekada žene ovdje koristile lopate, one su bile zadužene za fizički rad – kažu u solani. A dečki? Oni su gledali? – Ne, gurali su vagone sa soli, a to je bio teži posao. Cijela je solana i danas povezana malom željezničkom prugom. Kada bi zaradili novac, kupili bi čizme, a oni koji još nisu imali dovoljno novca, ti bi neko vrijeme radili bosi. Srećom, danas žene više ne koriste lopatu – kažu u Ninu. Oko nas više od 120 bazena na 55 hektara, radoznali klinci imaju najzanimljivija pitanja. Jednu je djevojčicu zanimalo kolika je temperatura morske vode u fazi kristalizacije. Mene je zanimalo koliko treba mora ispariti za, recimo, posoliti juhu. – Za milimetar soli treba osam milimetara mora. Višestruko nagrađivana konoba poznata je po domaćim, autohtonim jelima. Pa se ovdje može probati domaći suhomesnata kobasica šokol (40 kuna), jer Nin je poznat i po svojim Šokolijadama. Nakon takvog predjela: juha od gljiva za 20 kuna, a velika porcija crnog rižota 60 kuna. Kolač je bio na – kuću. Decilitar pelješca je prihvatljivih osam kuna, a sve to uz pogled na crkvu Svetog Križa udaljenu svega dvadeset metara.
‘Nema stanovnika Nina koji u solani nije odradio jednu sezonu, a posebno su ponosni na cvijet soli’