Čekajući hrvatskog Trumpa – ili Sandersa
Gotovo paralelan tijek predizbornih kampanja u Hrvatskoj i SAD-u pruža nam zgodnu priliku za njihovu usporedbu koja nam može biti od koristi kako bismo bolje shvatili što se kod nas događa. Naime, ako postoji način da se malo izdignemo iznad vlastite percepcije stvari, da osjetimo duh vremena, onda je to svakako pogled na to što se događa u Americi. Naša demokracija, doduše, nikad neće biti vitalna i propulzivna poput njihove, naš pravni sustav nikad respektabilan i pravedan kao njihov, naše poduzetništvo nikad slobodno i kreativno kao njihovo. To je stvar nacionalnog karaktera, a to se jako teško ili nikako ne mijenja. No, ono što se danas događa u Americi neminovno će se sutra u nekom obliku dogoditi i kod nas. Pokušavajući razumjeti što se to doista događa u Americi, bolje ćemo razumjeti sebe, a i moći ćemo uzeti udjela u kreiranju vlastite budućnosti, ne bismo li je nekako učinili blagonaklonijom prema nama. Dosad je vjerojatno svima postalo jasno da ove izbore u Americi dobiva Donald Trump. Trump je bio autsajder. Elite ga ne vole, plaše ga se, njihov je zakleti neprijatelj. Srednjostrujaški mediji
Hrvatske verzije Trumpa ili Sandersa, koje čekaju svoj čas, mogle bi biti lišene demokratskih uresa koji krase njihove američke prototipe
o njemu pišu da je fašist, opasan nacionalist, šarlatan i politički provokator, da budi u ljudima ono najgore. Do svoje sadašnje pozicije uspeo se ponajviše visprenim korištenjem društvenih mreža, preciznije, svog Twitter naloga. Trumpov politički uspjeh živi je dokaz da Orwell nije bio u pravu. Razvoj medija i njihova demokratizacija ne idu na ruku Velikom Bratu. Nije on taj koji nas promatra i kontrolira, već mi njega. Trumpov uspon prva je prava politička internet revolucija, korištenje tog moćnog tehnološkog izuma u svrhu proširenja demokracije. Njen učinak je politički establišment osjetio na svojoj koži. Oduzeo mu je veliki prostor manipulacije i kontrole, i poljuljao njegovu moć. Masa koja na republikanskoj konvenciji zviždi predstavniku republikanskog establišmenta, Tedu Cruzu, jer je odbio dati podršku Trumpu, prava je slika ovog poraza starih elita u Americi. S druge strane, u demokratskom taboru, pobjedu je odnijela predstavnica establišmenta Hillary Clinton. Njen protukandidat bio je Bernie Sanders, unekoliko Trumpov pandan na ljevici. Slika s demokratske konvencije, na kojoj Sandersovi delegati zvižde Clintonovoj (o čemu vrlo stidljivo izvještavaju mediji), također je slika pobune protiv političke elite. Sandersovi glasači izjavljuju da će na izborima ići Trumpu ili ostati kod kuće. To je i glavni razlog zbog kojeg se sa sigurnošću možemo kladiti na Trumpovu pobjedu u studenom. Pobijedit će zato što je on kandidat koji najdosljednije artikulira tu pobunu masa protiv starih elita. On je jednostavno utjelovljenje tog golemog proširenja demokracije, koje oduzima moć elitama i daje narodu snažno oruđe u borbi protiv njih. Moć se vraća narodu. Nacionalizam masa odnosi štih globalizmu elita, demokracija razbija okoštale institucije, zdrav razum pobjeđuje opskurne i teško razumljive ideologije. Ako sad bacimo pogled kod nas, tu kao da je sve suprotno od opisanog. Naši izbori nemaju tu energiju, ne postoji borba za ciljeve, nema snažne mobilizacije naroda. To nije zbog sezone političkih kiselih krastavaca. To je zbog toga što nema kandidata koji bi vjerodostojno artikulirao volju naroda. Naše političke elite su u ovom izbornom krugu unaprijed odnijele štih narodu. Glavne stranke i ljevice i desnice predstavnici su otuđenih globalističkih elita, točnije, njihovi poslušni zastupnici i izvršitelji. To je vidljivo po potpunoj odsutnosti stvarnih političkih tema današnjice u političkoj kampanji, kao što su pitanja ilegalne imigracije, islamskog terorizma, odnosa prema globalnim centrima moći, jačanja institucija nacionalne države itd. Sve se događa kao u nekom političkom vakuumu. Kao da ne živimo u sadašnjosti i kao da nas se njeni problemi ne tiču. Možemo slobodno reći da su ove izbore političke elite ukrale hrvatskom narodu. Bit će to izbori bez izbora, izbori na kojima se bjelodano neće odlučivati ni o jednom ključnom izazovu pred kojim stoji hrvatsko društvo, izbori tek da bi se imala nekakva vlast – što i nije nekakav demokratski doseg. Ove loše podešene političke kazaljke i izdaja političkih elita mogle bi nam se uskoro osvetiti žestinom novog pokreta masa, bilo slijeva ili zdesna, jer ta žestina raste ako pravovremeno ne nađe svoj ispusni politički ventil. Hrvatske verzije Trumpa ili Sandersa, koje čekaju svoj čas, mogle bi biti lišene demokratskih uresa koji krase njihove američke prototipe.