Pašticada sa salatom i sokom za 123 kune

Ministar Republike Bono bio je i Arsen Dedić. Kada je čuo za novu državu, javio se i pitao zašto nema Ministarstva straha, po njegovom slavnom albumu. Odmah je postao ministar! Hrvatskoj. Na poslu... Potpisuje neke ugovore za ovogodišnje Večeri dalmatinske šansone – kažu za svog šefa Branka Viljca Gažu (60) koji je vlasnik pet Porina. – Ma pusti premijera, mi smo važni u ovoj priči! Znaš, naši su mandati doživotni. Evo, ovo je ministar zdravlja Vojislav Marković (42), ministar nacionalnih manjina Emir Imamović Pirke (44), obrazovanja Jerko Acalin (53), imamo i Rudolfa Vučića (61) ministra kulture, parakulture bez sporta... – nabrajaju mi sastav vlade. Bez sporta?!, čudim se nazivu ministarstva. – Da, sport nas ne zanima. Samo šala. Evo, raspravljali smo nedavno o statusu bonskog izdajnika i definirali da je to svaki onaj tko se seksa više puta nego je Božića u godini – kažu ministri. – Ima li takvog? – pitam radoznalo. – Nema! – odmahuju rukom. Bonski ministar unutrašnjih poslova uvodi me u tajne održavanja reda i mira.

Tunel do Bonskog mora

– Imam svog špijuna, dečko tu iza šanka, konobar Domagoj. On sve prisluškuje i javlja mi – odmahuje rukom. U tom se trenutku kroz turiste probijao premijer Branko Viljac Gaža. U vladi je, među ministrima, počelo komešanje, a ja pitam trebamo li ustati kad prvi čovjek države uđe u kafić. – Tko može, ustane, a tko je pretjerao s pićem, ostane sjediti – kažu mi. Poziva me premijer u ured, ostajemo nasamo. – To što su ti oni pričali da su im mandati doživotni, zaboravi. Samo je meni mandat vječan, a oni su svi na ledu. Kad sam slagao Ustav, nisu ni znali što potpisuju – kaže Gaža. Ne prekidam, već upijam, kimam glavom, odobravam. Znate već kako je kad ste pred šefom države. – Trenutačno mi je najveći zadatak kako od naše republike probiti prolaz do našeg Bonskog mora. Ima više od 500 metara zračne linije, a most je u starom gradu nemoguće izvesti. Prokopat će moji ministri tunel – veli. – Koliko je veliko Bonsko more? – pitam. – To moramo riješiti arbitražom sa susjednom Hrvatskom. U dobrim smo odnosima, uostalom najveća bonska dijaspora je tu, preko praga. Je l’ znaš da je i Arsen Dedić bio ministar? Kad je čuo da smo osnovali državu, javio se te pitao zašto nemamo Ministarstvo straha, kako se zvao njegov slavni album. Odmah smo se dogovorili i proglasili Arsena ministrom straha. Republika slavi četvrtu godinu, ali dokad će postojati, interesiram se. – Dokad? Mi smo kao Hajduk, živimo vječno... – Koliko je Coca-cola? – pitam na odlasku. – Ništa, plaćeno je iz proračuna! – kažu. Idealno mjesto u Šibeniku za pojesti pravu, domaću dalmatinsku pašticadu je restoran u Uskočkoj 13. Vjetrić puše, a na stolovima kao da svi imaju isto jelo... Njoki i pašticada za 88 kuna. Bio sam ovdje i lani, vratio sam se jer sam znao da za malo novca mogu dobro pojesti. Sa sokom i salatom ručak sam platio 123 kune i otišao zadovoljan jer se kuhinja, ni usluga, nisu srozale, kako to kod nas i prečesto biva na mjestima koja se proslave usmenom predajom.

‘Koliko je Bonsko more moramo tek riješiti arbitražom sa susjednom Hrvatskom’