Milanovića ni Plenković nije promijenio

Ipak, čini se da nećemo gledati reprizu kampanje jer se “ćato” nije dao isprovocirati. Štoviše, šef HDZ-a uzvratio je da SDP nije nenarodan!

Baš se Milanović našao dijeliti vanjskopolitičke lekcije, nakon što je loša crta njegova karaktera vodila našu vanjsku politiku uvukavši nas u osobne ratove i državničke poraze. Bio je svadljivac koji ne zna stati kad pogriješi, već srlja na štetu svih oko sebe. Snishodljivi SDP nema snage obuzdati fiksacije svoga lidera koji bi opet vodio zemlju kao svoju prćiju

Za Zorana Milanovića nema lijeka. Ni Andrej Plenković nije ga promijenio. Opet sve svodi na “ili mi ili oni”, samo što je to sada “mi čisto, oni šporko”. Premda je lider jedine stranke koja, zahvaljujući neobjašnjivoj ignoranciji medija, taji od koga je i pod kojim uvjetima posuđivala novce za kampanju. Unatoč aferi Madison koja je otkrila intenzivno poslovanje njegova prijatelja s državom. Premda se analitičari čude i bahatom podcjenjivanju birača uvrštavanjem aferaša Tihomira Jakovine na izbornu listu. Kao da je u našem izbornom sustavu važno mišljenje birača i kao da su naši birači skloni rezonirati po općim vrijednosnim principima. Inače bi se prve žene lani osvetile “svojima” zaokruživanjem žena na pretežito muškim izbornim listama. Zar bi Željko Jovanović nakon svih afera, nepoštivanja Ustava i zakona osvojio tako impresivan broj birača, ili Peđa Grbin koji se drsko suprotstavljao volji naroda. Ipak, bar se zasad tako čini, nećemo gledati reprizu lanjske kampanje jer se “ćato” nije dao isprovocirati. Štoviše, uzvratio je da SDP nije nenarodan! Milanovićev uličarski efektan zadar- ski istup samo nas je podsjetio na njegove “slavne” dane kad je opsesivno nošen lošom stranom svoje osobnosti osramotio Hrvatsku i Europi pokazao kakvog papka imamo za premijera, kad je već taj uvredljiv izraz sam unio u politički rječnik. A prema unutra, pokazao je kamo nas može odvesti netko bahat i inatljiv, tko si je umislio da je veliki lider samo zbog toga što ima moć da – umjesto da se, između ostaloga, druži, zatreba li i neselektivno, s veleposlanicima – premijersko vrijeme trati u omiljenom restoranu. Uostalom, baš i nije neka dvojba ako treba birati između dviju nezrelih diplomacija, jedne koja je s “lex Perković”, bez obzira na motive, blokirala Hrvatsku, i druge koja pod krinkom zaštite hrvatskih interesa “zlobno” blokira Srbiju na putu u EU. Baš se Milanović našao dijeliti vanjskopolitičke lekcije, nakon što je loša crta njegova karaktera vodila hrvatsku vanjsku politiku, čime nas je uvukao u svoje osobne ratove i državničke poraze. Bilo je tako s “trgovinskim ratom” sa Srbijom, a i sraz našeg “lidera” s europskom “činovnicom” Viviane Reding okončao se neslavno za njegov ego. I bez ulaženja u povijesno psihologi- ziranje motiva koji su vodili Milanovića u slučaju “lex Perković”, ta ga je afera nepovratno označila kao nepoštenog političara, koji je za “svoju stvar” u stanju muljati i petljati i na štetu javnog dobra. Prvo je tumačio kako to ne radi zbog bivših udbaša, već da zaštiti branitelje od progona temeljem europskog uhidbenog naloga zbog djela iz Domovinskog rata. Ali eto prošle su tri godine i nijedan branitelj nije postao žrtvom EUN-a. Zatim je apelirao na samopoštovanje govoreći da smo država, članica EU, a ne ptičji rezervat, te se u naše ime junačio kako neće dozvoliti da se Hrvatskom briše pod. Viviane Reding pobrisala je njime pod, a njega kao drčnog lidera koji i s veleposlanicima razgovara vrlo selektivno, prepustila je da se prepucava s glasnogovornicom Europske komisije u obostranoj nimalo diplomatskoj polemici. Dakako, na koncu je bilo sve kako je gospođa Reding tražila. Međutim, inatljivi Milanović i tada nas je uvjeravao kako se borio za ravnopravnost Hrvatske u EU i kako će tu bitku nastaviti “drugim sredstvima”, ali do kraja njegova mandata zemlja nam je po pitanju EUN-a ostala jednako neravnopravna kao što je i bila. Jedino što sada ispada da bi onaj King Kong iz Milanovićeve priče mogao biti, dođe li do osude u Njemačkoj, sam on. Kad je nakon svega posegnuo i za izmjenama Ustava kako bi opravdao svoju nerazumnu politiku izvan bilo kakve kontrole unutar SDP-a, okrenula mu je tada leđa čak i Vesna Pusić. “Njegov” laburist Dragutin Lesar tu je inicijativu nazvao SDP-ovim nasiljem nad procedurom i zastupnicima: “To je panična rekcija na to što su veleposlanici prije tri dana poslali jasnu poruku da Zakon o suradnji u kaznenim stvarima s članicama EU postaje službeni prijepor”. I Milorad Pupovac mu je poručio da zemlja nije u izvanrednom stanju, a Beus Richembergh kako nema razloga tako reagirati na to što mu se pokušava prilijepiti etiketa zaštitnika političkih ubojica. Eto kakav je lider bio Milanović i što znači kad on kaže: “Nećemo se ponašat papački i kukavički kao ova Vlada”. I prema unutra i prema van svadljivac koji ne zna stati kad pogriješi, već srlja na štetu svih oko sebe. I sad bi takav Milanović i snishodljivi SDP, opustošen od kadrova poput Davorka Vidovića i koji stoga nema snage obuzdati bahate fiksacije svoga lidera, trebao opet voditi zemlju kao svoju prćiju.