Na izborima u SAD-u birat će se između normalnoga i nenormalnoga
Hillary je normalna kandidatkinja, a demokrati su normalna stranka, što se ne bi moglo reći za republikance i Trumpa
Konvencije su završene, svjetla pozornice su se zagasila, kulise su razmontirane... Iako do predsjedničkih izbora ima malo više od tri mjeseca, oboje kandidata već je duboko zagrizlo u kampanju. Svatko na svoj način. Hillary Clinton ide nekim utabanim, dobro poznatim stazama. Ona je na konvenciji biračima jasno ponudila viziju budućnosti ispunjenu nadom da politika može voditi prema jedinstvu i prema solidnijoj budućnosti. Ona je u kampanju ušla kao kandidat kontinuiteta, kao netko tko poštuje temelje i tradiciju, ali je spreman otići i koji korak dalje, razbiti stare, okoštale forme i naciji pokazati da se čak i washingtonski politički establišment može početi mijenjati. No s druge strane barikada nala- zi se Donald Trump, čovjek koji s politikom i nema previše veze i koji se u svojim nastupima ponaša kao slon u staklani. Netko je čak napisao da on politiku i predsjedničku kampanju želi pretvoriti u veliki reality show u kojem će on biti glavna zvijezda i u kojem će sve moći u potpunosti kontrolirati. Da se doista radi o realityju sve bi bilo u redu, ali riječ je o nečem puno ozbiljnijem, o nečem što bi moglo imati teške posljedice za cijeli svijet. Iz svega što Trump govori, iz njegova ponašanja i načina razmišljanja, jasno je da bi njegov ulazak u Bijelu kuću izazvao podjele u društvu koje bi bilo gotovo nemoguće poništiti. O tome da je on zapravo autoritarna figura koja radi točno ono što hoće i ne odstupa ni milimetra i da je stručnjak u stvaranju kaosa, zapravo ne treba previše ni govoriti. I sama republikanska konvencija bila je događaj na rubu ludila u kojem nije želio sudjelovati čak ni bivši predsjednik George Bush. S predsjedničkim kandidatom kojega otvoreno podrži idejni vođa Ku-Klux-Klana, koji je naglasio da stoji iza svake rečenice koju je Trump izgovorio u govoru na konvenciji, nešto debelo nije u redu. Ono što je uslijedilo nakon konvencije bilo je još strašnije – Trump je prvo oca svoga bivšeg protukandidata Teda Cruza optužio da je bio upleten u atentat na Johna Kennedyja, onda je uličnim rječnikom vrijeđao svoju protivnicu i njezina potpredsjedničkog kandidata Tima Kainea, a onda je izvrijeđao i majku američkog vojnika muslimanske vjeroispovijesti koji je poginuo u Iraku. Nakon svega ovoga nije čudno što je Ezra Klein, ugledni politički bloger i kolumnist, napisao da Amerikanci u studenom neće birati između Trumpa i Clintonove, već između nečega politički normalnog i uobičajenog i nečega što je potpuno abnormalno i opasno. Naglašava da je još strašnija činjenica da je Republikanska stanka duboko svjesna da su na predsjedničke izbore pustili abnormalnog kandidata kojeg se groze čak i oni krajnji konzervativci u stranačkim redovima. Kolege novinare u SAD-u Klein upozorava da svega ovoga trebaju biti duboko svjesni i da ne smiju nasjesti tome da Trumpovo ludilo podiže tiraže i gledanost. A ja mislim da se taj poziv ne odnosi samo na američke kolege nego na sve nas koji o ovim temama pišemo i raspredamo. Jer bi Trump mogao postati i naš problem.