KORČULA Lovac na predatore, kada poželi, zubace može loviti u odijelu i kravati
Ribari lažu o veličini ribe da bi se kod drugih pokrenula kreativnost u laganju, slikovito mi objašnjava ribar Hrvoje Sessa Donose li Zagrepčani otočanima nesreću na brodu, pitam Hrvoja Sessu dok sjedam na krmu njegova ribarskog broda Ganač. Noge između parangala, stotina udica i flaksa. – Vidjet ćemo za pola sata, kad izvučemo parangal. Možda mi doneseš i sreću – kaže korčulanski ribar Hrvoje Sessa (43) dok pali motor. Jedan je od nekoliko profesionalaca u mjestu, na glasu kao najbolji. Majstor je za zubace, oni su mu specijalnost. Da budemo precizni – lovac na predatore.
Fore meštra od panule
– Dodaj mi taj konop – kaže i nastavlja priču: – Najveći zubatac kojeg sam izvadio imao je 15 kilograma, bio je i jedan gof od 55 kilograma – pokazuje rukom. Smije se, zna da mislim kako sad preuveličava. – Misliš da lažem? Vidi, mi ribari se međusobno u Korčuli zovemo lažljivci. To bih ja, ovako filozofski rekao da se, kod nas ribara, laž o veličini ulovljene ribe prezentira kao istina kako bi se kod drugih lažljivaca pokrenula kreativnost u laganju – slikovito objašnjava. – Na primjer, ulovim ribu od četiri kilograma. Dođem do rive, netko je vidi, već je u priči narasla na pet kilograma. Sutra je već na deset. Pa za par dana čujem da je moja riba od četiri kilograma imala pedeset! Svakom minutom veličina ulova raste. A na vagi cijelo vrijeme ista brojka. To su naše ribarske fore, mora tako biti, bilo je oduvijek – govori. A gdje su mreže, pa ovo je ribarski brod, mudro pitam. – Ne lovim mrežom, to mi je mrsko, ja sam meštar od panule. Udice. Mrežu samo baciš i čekaš što će se zaplesti, a kod panule moraš imati osjećaj, moraš biti profinjen. Ribolov mrežom je za fizikalce, a s panulom možeš lo-