Ostavio školu na užas oca, sad je u Splitu obožavan
Nisam još u fantastičnoj formi, to ću biti za tjedan-dva, kaže Zolja
Hajduk ga je Mamiću “ukrao” ispred nosa jer je Kamerunac igrao u Sesvetama. Stoga su mnogi govorili: “Ne bi ga on pustio da vrijedi...”
Takvog nema nijedan klub, tri puta po poluvrijeme, jednom 22 minute i četiri gola. Zabija u svakoj utakmici, Franck Ohandza (24 godine) postiže gol svakih 39 minuta. Taj Kamerunac, koji je već bio oplakan, uskrsnuo je na početku sezone, nemilice trpa kad god poželi. Ni u Hajduku nisu vjerovali da će imati Ohandzu na raspolaganju, kupljeni su Said Ahmed Said i Marko Futacs (trenutačno je najskuplji igrač bijelih), ali na sceni se pojavio “Frane Zolja” i svi oni su pali u drugi plan.
Odustao od operacije
– Bila je dvojba hoću li na operaciju, nisam htio. Otišao sam kući u Kamerun, molio se Bogu s obitelji i nakon desetak dana ozljeda je nestala. Vjerujem da me Bog izliječio – objašnjavao je Ohandza svoj nagli oporavak. Muku su mučili Hajdukovi doktori kako vratiti Ohandzu, a liječnička služba bijelih je odlična i ima niz vrhunskih stručnjaka. Rijetko kada su se susretali s ozljedom zbog koje je igrač pauzirao gotovo godinu dana. Kada je Hajduk prošle sezone doveo Ohandzu, odnosno “ukrao” ga Zdravku Mamiću ispred nosa, jer Kamerunac je bio u Sesvetama kao posuđeni igrač Dinama, malo je tko vjerovao u propust “kralja transfera na Balkanu”. – Ne bi ga Mamić pustio da vrijedi – uvjeravali su nas oni što tvrde da su dobro upućeni. Ohandza je prošlog ljeta krenuo na mlazni pogon, “dobro upućeni” kiselo su se smješkali, a kada se u rujnu ozlijedio, počeli su se nadimati. Što je Ohandzina pauza bivala dulja, to su bivali nadmeniji. – A što smo vam govorili, ne bi njega Mamić propustio – “znalci” su bivali sve snažniji. Nesretni Kamerunac šetao se Poljudom pognute glave, odlazio na tretmane, radio u teretani i svako malo posjećivao liječnike po Europi. Karijera mu je bila pod velikim upitnikom, živio je na oblacima, igrama u Hajduku ostvario san i dobio poziv u reprezentaciju Kameruna. Mladić kojemu je uzor bio Ronaldo, onaj brazilski, i koji je ostavio i školu na užas svog oca i otisnuo se u Europu tražeći nogometni put tada je imao sve. I onda se u derbiju protiv Dinama u rujnu prošle godine dogodila ozljeda koljena koja mu je uzela snove. Ali Franck Ohandza Zoa nije se predavao, Hajdukovi navijači su ga čekali, zbog tog dodatka Zoa u prezimenu dobio je splitski nadimak “Frane Zolja”, obožavan je kao rijetko koji igrač koji je došao među bijele. Ohandza je prototip napadača kakvog Hajdukov navijač voli, brz, okomit, beskompromisan... I što je najvažnije – efikasan. Cijelu sezonu za njim je kukao bivši trener Damir Burić, a Marijan Pušnik nije ga imao na pripremama. Tada je Hajduk izgledao loše, baš kao što u svakoj utakmici ove sezone izgleda lošije u prvom poluvremenu. Bolja igra Splićana posloži se ulaskom Ohandze, na njega se fokusiraju protivnici, drugi igrači dobiju više slobode. To je dobitna Hajdukova kombinacija jer Ohandza je trenutačno nezaustavljiv, a Pušnik ga polako dozira s minutažom.
Polako do prave razine
Nije od velikih riječi, svjestan je svega što je prošao, ali nakon utakmice protiv Splita, koju je riješio pogotkom u 91. minuti, odaslao je zastrašujuću poruku za svoje čuvare. Čovjek koji zabija svakih 39 minuta rekao je da još nije uvijek u pravoj formi. – Ne bih rekao da sam u fantastičnoj formi, polako dolazim na pravu razinu. Nadam se da će biti bolje za tjedan-dva – kazao je Ohandza.
Hajduk je na pripremama izgledao loše, kao što sad izgleda loše u prvom dijelu kad nema Ohandze