“Manjinska vlada” umjesto metode “uzaludnih pokušaja”

Nevjerojatna je upornost hrvatskog političkog korpusa u primjeni metode “uzaludnih pokušaja”! Da, pojam “uzaludni pokušaji” nije pogreška: nije riječ o “majmunskoj” metodi “pokušaja i pogrešaka”! Majmuni pokušaju i pogriješe nekoliko puta, no na kraju ipak uspiju! Hrvatski politički korpus – stranke, mediji i birači – izgleda još nisu došli do te razvojne razine: oni uporno koriste metodu “uzaludnih pokušaja”. Kako inače objasniti da su u posljednjih 20 godina sve opcije u razvojnom smislu uspjele unazaditi sve pokazatelje uspješnosti Republike Hrvatske? Uzmimo samo jedan indikator kao primjer: prosječno povećanje zaduženja je kontinuirano raslo u prosjeku više od 10 milijardi kuna godišnje! Pri tome je stranke razumjeti: kontinuitet neuspjeha ne škodi nimalo njihovoj poziciji: stranačka nomenklatura sjedi u Saboru za najmanje 15.000 kuna mjesečno, izmjenjuju je na vlasti svakih 4-8 godina, raj na zemlji! I birače je se može razumjeti: donedavno su imali izbor HDZ/SDP, sada i Most kao “treći put”, koji je eksperiment propao u prvom pokušaju. Zapravo, najveće čuđenje uzrokuju mediji i njihovi “cijenjeni analitičari”. Oni koji uporno promoviraju modele uspostave izvršne vlasti upravo po načelu dokazano “uzaludnih pokušaja”: neprincipijelne trgovačke koalicije ili velika koalicija SDP+HDZ! Evo zašto je to “trula voćka koja ne može dati zdrava ploda” (kako zbori Evanđelje po Mateju!): u hrvatskoj političkoj kulturi je “zapisano u kamenu”. Predizborni program ili program rada Vlade trpi sve – naročito prazna obećanja i popis lijepih želja. Također, nezamislivo je da vladajuća opcija u Saboru opozove ministra koji nije ispunio svoju zadaću definiranu programom rada Vlade. Takva situacija rezultira da se bilo koga postavlja za ministre, a da oni donose pogrešne ili nikakve odluke bez sankcija. “Dobili smo izbore i pustite nas na miru 4 godine!” – to je mantra svake većinske vlade! Ponavljam, stranke i birači ne mogu iz ovog začaranog kruga koji ne sadrži korektivni mehanizam. Nejasno je zašto stranke, mediji i njihovi politički komentatori niti ne spominju (ako ne žele prihvatiti) koncept manjinske vlade. Stranke je opet razumjeti, jer to birači teško razumiju (“Vlada nacionalnih manjina?”), no politički analitičari bi trebali uzeti u obzir ovu legitimnu opciju. Kako bi ona funkcionirala? Jednostavno: koncept je da HDZ ili SDP sam formira Vladu, Most iz Sabora kontrolira provedbu dogovorenog programa. Ako neki ministar ne postigne planirani cilj – biva opozvan. Koja je prednost ovoga koncepta pred koalicijom (malom ili velikom)? Uspostavljen je nadzor rada Vlade na osnovi postizanja programskih ciljeva, u njoj nema svađa ministara iz raznih političkih opcija (kao do sada) i za ministarska mjesta kandidiraju se osobe koje su u stanju uhvatiti se u koštac s ovakvim izazovom!