Heroji u akciji – od početka godine do danas odradili su 300 akcija spašavanja
Za svoj posao ne primaju plaću, a na terenu su i nekoliko dana – kao u zadnjoj akciji
Spašavanje ozlijeđenog speleologa iz Slovačke jame na Sjevernom Velebitu, kao i izvlačenje ozlijeđene trinaestogodišnjakinje koja je planinarila po Paklenici, posljednje su akcije na koje su u zadnja tri dana izašli članovi Gorske službe za spašavanje. Petnaestak spasilaca, koliko ih je sudjelovalo na samo te dvije akcije, tako je odrađivalo svoje radne sate, njima uobičajen radni dan. Dvostruko ih toliko istodobno upisivalo sedmi dan potrage za stranim državljaninom koji je nestao na području Konavala. Umorni, ali uvjereni – od potrage neće, ne mogu niti žele odustati.
Na ispitu bez pogreške
Ljeto je, kako to inače biva povećan je broj izletnika, i turista i domaćih, koji dane provode u planinama, pa HGSS-ovcima ljeto znači i više posla. Od početka godine pa do danas u “bilježnicu” odrađenih akcija članovi Gorske službe spašavanja, njih 1200, organiziranih u 25 stanica, upisali su tristo akcija i intervencija na planinama i drugim nepristupačnim područjima. Njihov je trud to veći kad se zna da alpinisti, speleolozi, visokogorski planinari i skijaši koji su članovi Službe za spašavanje svoj posao obavljaju bez naknada i isplaćenih plaća. Jednostavno, pomažu drugima. – Služba posjeduje 60-godišnje iskustvo i iza sebe ima gotovo sedam tisuća akcija spašavanja. U svim akcijama spašavanja uvijek je umanjen nepovoljan učinak nesreće i ozljede, smanjena invalidnost i ubrzan oporavak ozlijeđenima, a u mnogo navrata, često i u dramatičnim okolnostima, izravno je spašen ljudski život. To saznanje najveća je naknada za sav trud gorskih spasilaca. Akcije potrage i spašavanja ne naplaćuju se – poručuju članovi Gorske službe spašavanja. A članom HGSS-a može postati osoba u dobi od 18 do 30 godina, spremna sve svoje vrijeme posvetiti spašavanju ljudskih života. Besplatno! – Osnovni kriterij za primanje u članstvo HGSS je da kandidat ili kandidatkinja mora biti registrirani član nekog od planinarskih društava i klubova u Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), a svojom aktivnošću, iskustvom, postignutim rezultatima i perspektivnošću treba se isticati u nekoj od planinarskih specijalnosti: ponajprije u alpinizmu i ostalim penjačkim disciplinama, speleologiji ili planinarskom skijanju – poručuju već iskusni članovi.
Planinari, držite se uputa
Planinari uvijek sa sobom moraju nositi dovoljno vode, mobitel, kao i malu apoteku za prvu pomoć VINKO PRIZMIĆ pročelnik HGSS-a Gorska služba spašavanja ima 1200 članova koji su raspoređeni u 25 stanica
Novog kandidata, objašnjavaju, očekuju tri tečaja: onaj ljetnih, zatim tečaj zimskih tehnika spašavanja i tečaj speleospašavanja, a školovanje će se tako protegnuti i na tri godine. – Nakon završenog školovanja pripravnik pristupa ispitu za gorskog spasioca koji je cjelovit i zahtijeva točne odgovore na sva postavljena teoretska i praktična pitanja iz gorskog spašavanja. Nakon položenog ispita postaje se gorskim spasiocem, prima iskaznica i značka s brojem. Gorski spasioci imaju mogućnost daljnje specijalističke obuke: za helikoptersko spašavanje, za upravljanje potragama, za voditelja potražnog psa, za spašavanje iz potopljenih speleoloških objekata. Ipak, spašavanje i akcije nisu jedine obveze spasilaca – dužni su članovi HGSS-a provoditi preventivne mjere za unapređivanje sigurnosti i zaštite i spašavanja, no upravo su izletnici i građani ti koji takve aktivnosti uporno ignoriraju. Upozorenja se tako ponavljaju iz godine u godinu, no katkada ih građani olako shvaćaju. Izletnici i planinari tako, upozoravaju iz Gorske službe spašavanja, trebaju birati izlet koji i vremenski i fizički mogu svladati te u planinu nikako ne smiju ići sami ili se odvajati iz skupine. Koristan savjet koji daju jest da se planinari trebaju upisivati u knjigu posjetitelja u planinarskim domovima te se držati markiranih planinarskih putova. – Planinari uvijek sa sobom moraju nositi malu osobnu apoteku za pružanje prve pomoći, svjetiljku, šibice i svijeću. Nošenje mobitela od velike je koristi, a planinari moraju voditi računa da uza se uvijek imaju dovoljnu količinu vode – samo su neke od uputa koje naznačuje Branimir Vučković iz HGSS-a. Poziv za pomoć u planini, napominju, daje se svjetlosnim i zvučnim znacima koje treba ponavljati šest puta u minuti, a od velike pomoći je ispaljivanje crvene svjetleće rakete. No ipak, jedno od važnijih pravila jest da se u viša brda nikako ne odlazi bez iskusnog pratitelja koji poznaje stazu i put.