SPLIT U Getu djevojke s pištoljima od plastike, u hotelima goste budi klapa
Posljednja oaza u Getu je kafić “Tri volta”, birtija je ostala ista kakva je i bila, lokalni ljudi dolaze popiti rakiju, pojesti malo pršuta, kartati briškulu... Na ulazu u Geto stoje dvije Splićanke, brineta i plavuša, obje u minicama i dubokih dekoltea. I obje s – pištoljima. – Stani. Otvori usta! – zapovijedaju cure s plastičnim pištoljima, dječjima za plažu. Nije opasno. Otvaram usta na kantunu kod Bosanske ulice i čekam. Plavuša uz smijeh “ispuca” u usta malo voćnog likera, i pokazuje prema obližnjem kafiću.
Alternativci na Peristilu
– Tamo je zabava! Morate otići – kaže. Cure su hostese, doba letaka je očito prošlo... U ustima ljepljiv okus, nije nešto, ali sam preživio. Ulazim u Dioklecijanovu palaču, koja je od zapuštene stare jezgre procvala u vjerojatno najveći hotel na svijetu. Ulazim u Geto. – Nekad su Splićani zaobilazili Geto, bio je baš kao Bronx. Ondje su bili Getani, ako bi te uhvatili, nadrapao si. Ostao bi bez novca, morao bi skakati da čuju imaš li kovanica. Ako bi ih našli, sve bi ti uzeli – pričaju Splićani. Sjedam u “Kalu”. Na stolu Karlovačko, izdanje Hajduk, 17 kuna. – Sve oko nas su sobe. Nestali su frizerski saloni, nestaju i dućani, a svaka je ovdje prostorija pretvorena u apartman ili restoran – kaže Splićanin Marko. Teško se koncentrira na razgovor jer mu svakih desetak sekundi pogled odluta za nekom turisticom u ljetnoj haljini. I ja slušam napola, sve je puno turista, gužva, šušur... – Nedaleko odavde, na Peristilu, kad bi prošetao mogao si prije vidjeti pankere i metalce kako piju vino iz plastičnih čaša. Kad bi netko rekao da izlazi na Peristil, znao si da je alternativac. Sad se ondje piju samo fina vina. Uostalom, mnogi od ovih kafića u Getu nekad su bili rupe, a danas su to fine, “bečke” kavane – kaže. Dižemo se i idemo u đir, od Marmontove do Pazara, od Đardina do rive.