Na zvizdanu nam se baš jeo burger - pileći
U Splitu se malo tko orijentira po ulicama, više se dogovori odvijaju po lokacijama – Belvedere, Kauri, Tri Gracije, Marmontova, u Žbirca... Recimo, Trg braće Radić svi znaju kao Voćni trg. – Idemo do ulice Pusti me proć’, vjerojatno najmanje na svijetu, u kojoj se ljudi ne mogu miomići – kaže. Pokušavam, te nekako s boka prolazim kraj turista. Svi odahnu kad prijeđu tih par metara. Na mjestu gdje je nekad bila rakijarnica, s pićem po šest kuna, danas je izniknula “Massage Therapy”. U Dioklecijanovoj palači otvoreno je 60 restorana! Sve se mijenja. – Ne baš sve... Legendarni kafić “Tri volta” i danas je u istom stanju kao i nekad, tu su lokalni cugeri, može se popiti čaša vina, pojesti malo pršuta, kartati trešetu ili briškulu... Eto, tu se može sresti i ekipa iz splitskog T.B.F-a. To je posljednja oaza Geta kakav je bio nekad. Ostalo je okrenuto naglavačke, ali nabolje – govori moj domaćin. U dijelu grada koji se nekad zvao Kenjara, a logika nalaže što su ondje Splićani radili, danas je spektakl.
Kao da si najbolji u NBA-u
– Dečki, dođite na virtualnu šetnju – zove nas djevojka u bijelom i pokazuje na VR naočale. – Sjednete tu na stolac, stavite virtualne naočale, a virtualni Dioklecijan naučit će vas osnovama – kaže. Pet minuta 50 kuna. Sad sve blista na ulazu u bivšu Kenjaru. Kameni zidovi su svi očišćeni, na zidinama su šiljci da golubovi ne mogu sletjeti, postavljene su i mreže. Geto krije i turistički dragulj, jedan od deset najboljih malih povijesnih hotela na svijetu. Taman iza mjesta na kojem Dioklecijan svako jutro drži govor sakrio se hotel “Vestibul Palace”. Za stolom na terasi, dočekuje me veselo vlasnik Nenad Nižić. Skuter je ostavio na rivi, na stolu kaciga, a on priča o svom hotelu, u kojem su noćili i Kimi Räikkönen i Mr. Spock iz “Zvjezdanih staza”... – Tu je, na ovom malom trgu, u doba Dioklecijana bio raj. Tu se hodalo na prstima. Danas, u hotelu sa samo sedam soba, trudimo se da i gostima bude tako, brinemo se o svakom gostu posebno – kaže Nižić te ide u detalje: – Evo primjer, ako soba stoji 830 eura, za to gost mora nešto i dobiti. A mi, ako se tako dogovorimo, gosta dočekamo u zračnoj luci, odvezemo do mora, ukrcamo na brod i pravac Modra špilja... Nakon toga je ručak u Komiži, u “Jastožeri”, pa povratak na rivu u Split, odakle se gost samo došeta do hotela u povijesnoj jezgri. A ujutro ga probudi – klapa! – poentira hotelijer Nižić. Eh, to još nisam čuo. Hotel u kojem gosta budi klapa! – Nismo bez razloga dobili prestižnu nagradu kultnog Condé Nast Travellera, čiji je vlasnik Vogue. Evo, jednom sam Dini Rađi objasnio da je to isto kao da u košarci ima klub u NBA ligi, i to među 10 najboljih. I novinar i fotoreporter namjerili su se na isto jelo – burger od piletine. Od svih jela na meniju, i Borna i ja zapeli smo za isto. I što sad? Donesite dva! Na vrućini, po zvizdanu, baš nam se jeo burger. Cijena je visoka, 75 kuna, uz prilog ide i pomfrit, ali smo jednoglasno, dakle s oba glasa, zaključili – dvostruko je bolji od McDonaldsova! Čokoladni soufflé (40 kn) jedva smo pojeli...
“Soba stoji 830 eura, ali gosta dočekamo u zračnoj luci, ukrcamo na brod, vodimo na Vis...”