Dan kad je Saračevič oteo djeci ljuljačku
vodeći svjetski golferi, ispod je svake razine. To je takvo podcjenjivanje Olimpijskih igara i stavljanje do znanja da je novac Bog i, ako nema novčane nagrade, oni ne žele doći, ali ne žele to izravno priznati, nego izmišljaju komarce kao glavni problem. A zaboravljaju da im se na Floridi aligator šeta po golf terenu. Je li predsjednik HOO-a doputovao s kakvim strahovima vezanim uz opasnost od terorizma, uličnog kriminala, zaraznih bolesti...? – Takvi ili slični problemi postali su uvertira svakim Igrama koje su uglavnom završavale kao “best ever”. Sjetite se samo što se govorilo nekoliko mjeseci prije atenskih Igara, tražile su se alternativne destinacije. Uz Peking vezala se priča s Tibetom i problematikom ljudskih prava... Brazil je podijeljena zemlja, golemih socijalnih razlika, u kojoj je puno općeg kriminala, ali zasad nema terorizma. Uostalom, Igre će osiguravati 85 tisuća vojnika i policajaca, dvostruko više nego u Londonu. Vjerujem da će biti incidenata, no budu li se ljudi držali određenih pravila ponašanja mislim da će toga biti minimalno. U skladu s tim naši su sportaši prvi put potpisivali ugovor o obvezi poštovanja tražene discipline na OI. – Bili smo u stalnom kontaktu sa svima onima koji su zaduženi za opću sigurnost hrvatskih građana izvan naše zemlje. Moram se zahvaliti ljudima iz SOA-e, vrsni su poznavatelji prilika koje vladaju u Brazilu. Ti ugovori su zapravo samo upozorenje, pozivanje na maksimalni oprez, no kada su u pitanju hrvatski sportaši ja sam uvjeren da takvih problema neće biti. Uostalom, nismo ih imali niti dosada u Olimpijskom selu, niti najmanji incident vezan za sigurnost ili bilo koji drugi aspekt boravka sportaša u Selu. Ovaj put izvan Sela su samo jedriličari koji imaju svoje izdvojeno selo u Marina da Gloriji. A njima, unatoč naraštaju kakvog nikad nismo imali, nikako da se zalomi olimpijska medalja. – Kada vidite sve njihove dosege na svjetsko razini, a imamo nekoliko posada koje su neprijeporne svjetske klase, ja stvarno želim vjerovati da je Rio mjesto njihova konačnog obračuna s tom lošom tradicijom.
Sve iznad Londona je super
Bjelosvjetski prognozeri nam u Riju predviđaju osam medalja, što bi za dvije medalje bilo više od dosad rekordnog Londona. – Sve što bi bilo iznad Londona bio bi golem uspjeh. Mi silno želimo da oni osvoje medalje, no oni to žele više nego mi i ne treba im nikakav moj stimulans. No, ovaj puta po prvi puta uoči nekih Igara imamo dva izrazita favorita za zlato, Sandru Perković i braću Sinković. – Ja bih rekao da je to i Snježana Pejčić, sudeći po njenim plasmanima i svjetskom rekordu, a mogli bi ih se još naći, no treba ih pustiti da to u miru odrade. Uostalom, i vaterpolisti i rukometaši su kvalitetni kandidati za medalju. Kad sam vidio kako su rukometaši ušli u Olimpijsko selo, a pjevali su onu Oliverovu “Ča će mi Copacabana”. Po tome se vidi da su oni sjajna ekipa. Prava družina reagira na takav način, a ona druga, oni se pokupe u sobe i igraju igrice. A igrice koje bismo mogli nazvati zakulisnim igrane su u slučaju kažnjavanja preko 100 ruskih sportaša zbog dopinga. – Netko tko je čist ne smije biti kažnjen nenastupanjem jer to nije u duhu olimpizma i držim da je predsjednik MOO-a Bach dobro odlučio kada je sve prepustio svjetskim federacijama olimpijskih sportova. Nisam za kolektivno kažnjavanje. Uostalom, McLanerovo izvješće nije dokazalo ništa već se u njemu tvrdi da je velika doza vjerojatnosti da su ruska državna tijela u to bila umiješana. WADA ne može biti svjetska agencija ako ne može kontrolirati sustav kojem je na čelu, a da su bolje kontrolirali ruski laboratorij, mogli su im oduzeti licenciju pa neka šalju svoje nalaze, kao mi, u Beč ili Berlin. Mateša ne može WADA-i oprostiti pogreške u slučajevima rukometaša Dominikovića i plivača Strahije. – Bile su to pogreške za koje nisu bili spremni niti ispričati se. Dominikoviću je netko zamijenio uzorak, a Strahinji je utvrđeno da je maligna bolest proizvodila ta antitijela koja su im se pokazala. Pa oni su eksperti, oni su to morali znati. Ne možeš biti ekspert samo kada ti paše. Došli su na OI u Atlantu nakon petog mjesta na Euru, koje se igralo nekoliko mjeseci prije. Arslanagića je zamijenio Kljajić, ostalo je povijest Damir Mrvec Na dan 4. kolovoza 1996. godine Hrvatska je osvojila prvu zlatnu medalju na Olimpijskim igrama od samostalnosti. Rukometaši su u Atlanti, u Georgia Domeu, u finalu pobijedili Švedsku sa 27:26, u neviđenoj drami. Naime, naši rukometaši su u jednom trenutku vodili sa sedam razlike, da bi Šveđani došli u završnici na samo minus jedan. – Već je prošlo dvadeset godina? Kako vrijeme leti. Uh, sjećam se da sam se to jutro probudio i prvo što sam rekao dečkima za doručkom – idemo po zlato – prisjeća se Božidar Jović. Nevjerojatno koliko su igrači u to vrijeme bili praznovjerni. – Svaki dan uoči utakmica ljuljao bih se na ljuljački u obližnjem parkiću. I tako dođem na dan utakmice, a kad tamo ljuljačka zauzeta. Ne znam koje sam sve načine upotrijebio, ali uspio sam otjerati djecu. Na utakmice smo uvijek odlazili ne prvim, već drugim autobusom. Šveđani su zakasnili pa je prvo došao naš autobus. Namjerno smo ga propustili, samo kako bismo u dvoranu došli kao drugi – prisjeća se Zlatko Saračević. Pokojni Velimir Kljaić, izbornik reprezentacije, počeo je sa standardnom postavom. Na vratima Matošević, na krilima Ćavar i Smajlagić, u vanjskoj liniji pokojni Iztok Puc, Goran Perkovac i Zlatko Saračević te na crti Božidar Jović. – Bilo je gusto u posljednjih 90 sekundi, ali je Irfan Smajlagić, igrajući u vanjskoj liniji, a ne na svojoj poziciji desnog krila, podijelio dvije asistencije na crtu, prvo meni, a potom Nenadu Kljaiću, i to su bili pogoci koji su nam donijeli zlato. Kad se toga sjetim, sav se naježim – kazao je Jović. Nakon utakmice prvi je put promovirana slavna hrvatska gusjenica kojom su rukometaši kasnije slavili sve svoje velike uspjehe. Gdje su i što danas rade zlatni iz Atlante? Treneri su Vladimir Jelčić, Zlatko Saračević, Goran
Ne vjerujem da će u Brazilu biti većih problema iako se o sigurnosti treba brinuti Zlatni rukometaši bili su jako praznovjerni, uvijek su u dvoranu ulazili nakon svojih suparnika
Perkovac, Irfan Smajlagić, Vladimir Šujster, Bruno Gudelj, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević i Slavko Goluža. Patrik Ćavar je trener tenisa i u novije vrijeme sukomentator na Novoj TV i Sportklubu. Božidar Jović je generalni menadžer rukometnog kluba PPD Zagreb, Valner Franković vodi svoj kafić u Labinu, a Zoran Mikulić bavi se iznajmljivanjem apartmana u Zadru. Alvaro Načinović angažiran je u riječkom klubu Zamet.