HRVATSKO DRUŠTVO NIJE IMALO SNAGE RAŠČISTITI TAJ DIO POVIJESTI

Presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču povijesna je presuda u civilizacijskom iskoraku Hrvatske. Hoće li i koliko otvoriti oči štovateljima i ideološkim i političkim sljedbenicima Titova režima koji sebe nerijetko vide kao demokrate i jedine istinske humaniste, vrijeme će pokazati. Presuda u Münchenu nepobitno svjedoči dvjema povijesnim istinama. Kao prvo, koliko god i dalje postoje pokušaji idealiziranja života u Jugoslaviji, neosporno je da se radilo o tvorevini koja je u biti bila oprečna onome što danas podrazumijevamo pod pojmom demokracija. U svojoj biti ona je zatirala slobodu pojedinca surovo kažnjavajući drukčije i pri tome ne prezajući od ubojstava, mučenja, zatvaranja, zabrane javnog djelovanja ili naprosto javnog sramoćenja i izoliranja. Tajna policija u rješavanju ideoloških neprijatelja nije prezala ni od likvidacije cijelih obitelji, a ni djece. Kao i danas, dovoljno je bilo nekoga proglasiti teroristom da bi pravi teroristi dobili dozvolu za ubijanje. Ne ponovilo se. Iako povijest pišu pobjednici, hrvatsko društvo opterećeno Domovinskim ratom nije imalo snage nakon višestranačkih izbora suočiti se i raščistiti taj sramotan i tragičan dio svoje povijesti. Dapače, bilo je užasnih situacija kada su se mučitelji javno izrugivali svojim žrtvama zaštićeni plaštem političkih elita svih boja. Na civilizacijskom ispitu pali su i mnogi “intelektualci” i “borci za demokraciju” pravdajući te zločine zločinima onih drugih. U svom “pravedničkom gnjevu” iz Titana su se pretvarali u patuljke ljudskosti. Drugi važan zaključak koji se nameće nakon prvih reakcija je taj da će presuda utjecati i na izborni proces u Hrvatskoj. Slučaj “lex Perković” koji je pokrenut za SDP-ove Vlade bit će mnogima dokaz da se ta stranka nije oslobodila okova prošlosti i pokušaja zaštite bivših čelnika Udbe. No istine radi, Perković i Mustač bili su i bliski suradnici niza najistaknutijih HDZ- ovih čelnika, od Tuđmana do Šuška. Iako su nejasni motivi Milanovićeva pokušaja opstruiranja njihova izručenja, bilo bi nepravedno odgovornost prebaciti (samo) na njega.

Jugoslavija je bila oprečna onome što danas nazivamo demokracijom