IGRE NE NOSE EUFORIJU KAO NOGOMET, ALI #PRVIČESTITAO PLAKATI NEKA SU U PRIPREMI
Ako vam prijatelj ovih dana na kavi zijeva, ima podočnjake ili svako malo skreće temu, ne mora značiti da je rastresen zbog posla ili da ga jure kamatari, već je vjerojatnije da noću gleda prijenose s Olimpijskih igara u Rio de Janeiru. No, takvih ipak nema puno jer ništa iz ponude poslastica koju svake četiri godine donosi najveći sportski događaj na svijetu ne može izazvati takve emocije i strast kao neka utakmica hrvatske nogometne reprezentacije. Kad se tome pridoda vremenska razlika od pet sati, koja velik broj najzanimljivijih događaja poput pobjede košarkaša na startu turnira protiv Španjolaca prebacuje u sitne noćne sate, onda je jasno zašto nismo kao u lipnju okitili kafiće, ofarbali pročelja zgrada likovima Snježane Pejčić ili braće Sinković te zašto ne gledamo reklame u kojima se ekipa iz Bednje uz rundu piva zafrkava na račun nastupa naše gimnastičarke koja se prepala pred “kozlićem”. A šteta, jer i to su naši sportaši koji vrijedno
Nismo kao u lipnju okitili kafiće, ali domogne li se neka naša momčad završnice, bit će fešte
godinama treniraju i nose kockice na otvaranju na Maracani dok ih gleda cijeli svijet kao prije dvije godine naše nogometaše dok su natjeravali na otvaranju SP-a u Sao Paulu suca Nakamuru. No, ne znači da euforije neće biti. Domogne li se neka od naših momčadi same završnice, a još uz to i pobijedi naše istočne susjede, eto fešte i dočeka. Jer, svijet voli pobjednike, a hrvatski puk posebno. Da o političarima ne govorimo. Ali samo im rijetki i konkretno pomognu poput gradonačelnika Bandića koji će posebno drhtati kad disk u ruke primi njegova stranačka miljenica i saborska zastupnica Sandra Perković. Zlatna iz Londona branit će, vjerujemo, svoj tron u utorak 16., u pristojno vrijeme – 16.20. No, i da je u tri u noći, ne bi bio problem. Već sa završnim hicem MB bi odjenuo svoju trenirku, otrčao pet kilometara, polijepio plakate s natpisom “#prvi čestitao” i dojurio u ured s planovima za doček. Kad bi mu bar Sandra mogla pomoći da i on jednom nastupi na Igrama, kao što je on njoj da uđe u Sabor.