Trump i Brexit signali su da svijetu trebaju nove ideje
Čovjek ostane zbunjen pred događajima koji kao da prkose zdravoj logici i uobičajenom načinu razmišljanja i zaključivanja, onome koji nam jamči nekakvu temeljnu sigurnost i spoznaju da su stvari i događaji oko nas upravo takvi kakvi bi trebali biti. Uglavnom uljuljamo se u tu logičnu sigurnost, kao što se uljuljao i moj omiljeni književno-politički lik Macbeth. Njemu su vještice prorekle da ga neće ubiti nitko tko je od majke rođen i da će biti kralj sve dok se ne pomakne šuma. Macbeth je bio siguran jer je mislio da ne postoji ljudsko biće koje nije rodila majka, niti da je ikako moguće da se šuma pokrene. No, nije znao da je njegov najljući neprijatelj rođen carskim rezom. Također, nije ni slutio da je taj njegov protivnik dosjetljiv vojskovođa koji je svo- joj vojsci naredio da odreže velike grane i da se njima maskira za vrijeme proboja prema Macbethovu dvorcu. I tako je i šuma “prohodala”. Nešto nezamislivo postalo je stvarno i moguće. U posljednje vrijeme u svijetu su se počele događati vrlo slične stvari. Da je netko i meni i najuglednijim američkim političkim analitičarima još prije samo godinu i pol dana kazao da će lik poput Donalda Trumpa biti predsjednički kandidat Republikanske stranke, i ja, i brojni kolege koje se bave američkom politikom rekli bismo da je to nemoguće i totalno apsurdno. A danas smo suočeni s činjenicom da je taj čovjek postao predsjednički kandidat. Nitko nije vjerovao, pa ni sada već bivši britanski premijer Cameron, da bi Britanci na referen- dumu mogli izglasati izlazak iz EU. U takav ishod nije vjerovao ni veliki dio birača koji su glasali za izlazak. Mnogi su kazali da su za izlazak glasali iz čistog štosa iako u osnovi nikako ne žele da zemlja ode iz Unije. Stoga nikako nije čudno što su ostali zatečeni rezultatom, kao i Cameron. Rezultat referenduma za njih je imao isti efekt kao pomicanje šume za Macbetha. Ovo su dva vjerojatno najočitija primjera koja nam pokazuju da svijet u posljednje vrijeme postaje mjesto na kojem, barem u političkom smislu, polako prestaje vrijediti stara logika. Ono što smo smatrali nemogućim, apsurdnim i grotesknim, pokazuje se kao moguće, smisleno i normalno. Počinjemo li to živjeti u svijetu koji više nikada neće biti isti i u kojem će važiti neka druga pra- vila i vrijednosti? Svijet u kojem su moguće stvari koje su dosad bile nezamislive? Svijet u kojem bi Trump bez ikakvih problema mogao postati predsjednikom svjetske velesile? Možda ćemo se na ovakve stvari morati početi navikavati iako nam i na prvi, i na drugi i na svaki sljedeći pogled izgledaju poput stabla kojemu je krošnja u zemlji, a korijenje je zauzelo mjesto krošnje. Kada malo razmislimo o brojnim stvarima koje se oko nas događaju, mogli bismo doći i do zaključka da nam sve počinje nalikovati na spomenuto stablo. Stoga nam je na svakom planu, a osobito u politici, potrebna potraga za nekim novim idejama, za nekim novim smislom, za nečim što će s vremenom korijenje koje trenutačno strši u zraku ponovno vratiti u zemlju.
Svijet u posljednje vrijeme postaje mjesto na kojem, barem u političkom smislu, čini se, prestaje vrijediti stara logika