Bit ću psihijatrica, a u bazenu mi ne smeta ni šest naušnica
Nekada smo imali 14 plivača na OI (Sydney 2000.), sada tek dvoje
Oduševila me atmosfera u olimpijskom selu. Žao mi je što nisam bila na otvaranju Igara, no morala sam čuvati noge za plivanje, kaže Matea Hrvatsko plivanje zastupljeno je na Igrama samo s dvoje plivača. Uz Marija Todorovića, u ženskom plivanju imamo Mateu Samardžić koja nastupa u tri discipline. Dvije je već odradila. Na 400 metara mješovito isplivala je novi hrvatski rekord, a na 100 metara leđno ušla je u polufinale gdje je na kraju osvojila 13. mjesto. A izborila je polufinale za hrvatsko žensko plivanje nakon 12 godina čekanja, naslijedivši tako Sanju Jovanović.
Studira u Americi
– Ma htjela sam plivati oko minute, to mi je najbolji rezultat na 100 metara leđno, ali i ulaskom u polufinale moram biti zadovoljna. Sad me još čeka nastup na 200 metara leđno, a to mi je najjača disciplina – rekla je Matea koja je u toj disciplini osvojila brončanu medalju na Europskom prvenstvu u Londonu dva mjeseca prije Igara. Prvi ste put na Igrama, kakvi su dojmovi? – Super. Najviše mi se sviđa atmosfera u olimpijskom selu. Na jednom takvom prostoru vidiš velik broj vrhunskih sportaša i to mi je baš kul. Za sada se družim s našim sportašima, košarkašima, rukometašima, koje polako upoznajem. Još nisam počela skupljati selfieje. Cimerica mi je zadarska skakačica u vodu Marcela Marić. Zanimljivo je da obje studiramo u Americi. Nisam je prije znala pa smo se u olimpijskom selu upoznale. Cura mi je super, dobro se slažemo – rekla je Matea. Na svečanom otvaranju niste bili? – Ma morala sam čuvati noge za plivačke nastupe. I na kraju se isplatilo moje čuvanje – rekla je Matea koja je plivačku karijeru počela u splitskom klubu Mornar. – Prije sam se nešto bavila plesom. Onda sam odlučila da ću se preseliti u Ameriku, u New Jersey, gdje sam nastavila s treninzima plivanja, a studiram i psihologiju. Moj odlazak u Ameriku bio je pun pogodak jer sam zaista puno napredovala. Već treću mi je godinu trener Mohamed Kamal Abdelaal – rekla je Matea koja se na jesen seli u Dallas gdje će nastaviti studij. – U početku sam htjela biti psihijatrica. Ali trebala bih onda ići na medicinski fakultet pa još razmišljam o toj opciji. Opet, nekako sam najbliža da budem klinički psiholog – rekla je Matea koja ima neobičan hobi. – Mislite na naušnice? Pa dobro, imam ih trenutačno šest i to je konačni broj. To su više kao pirsinzi u uhu, ne smetaju mi kad plivam, a imam ih u različitim bojama. Zašto šest? Pa tako je ispalo. Nemam nekakav poseban razlog – istaknula je 21-godišnja plivačica rodom iz Splita. Imate li plivačkog uzora? – Pa, nemam baš. Kad sam bila mala nisam uopće ni pratila plivanje kao sport, tako da uzora nemam.
Matea vratila vjeru
Bavi li se netko u obitelji sportom? – Ne baš – istaknula je. Hrvatsko plivanje nekad je bilo puno zastupljenije na Igrama nego u Riju. U Atlanti 1996. imali smo 11 predstavnika (Gabrijela Ujčić, Tomislav Karlo, Tinka Dančević, Marko Strahija, Dominik Galić, Miloš Milošević, Alen Lončar, Marijan Kanjer, Miroslav Vučetić, Krešimir Čač i Gordan Kožulj). Dvadeset godina kasnije samo dvoje. Više od deset naših plivača i plivačica nastupilo je i na Igrama u Sydneyu 2000. (14) i Ateni 2004. godine (11). Vrhunac je bila baš Grčka 2004. kada je Duje Draganja osvojio srebro na 50 metara slobodno i plivao još u dva finala. U Pekingu 2008. bilo je čak 13 plivača, a pad počinje u Londonu gdje je nastupilo samo troje: Kim Daniela Pavlin, Sanja Jovanović i Mario Todorović. Svi su zapeli u kvalifikacijama. – Ne bih znala u čemu je problem da nas ima tako malo, to morate pitati stručnjake, ljude u savezu – zaključila je simpatična Matea koja svojim nastupima polako vraća vjeru u hrvatsko plivanje.
Kada će se ponoviti uspjeh iz 2004.? Tada je Draganja osvojio jedinu našu plivačku medalju Ne bih znala zašto nas ima tako malo, to morate pitati ljude iz saveza, kaže Matea