Samo su očekivanja od LNG-a velika. Zapravo, treba ga zaboraviti

Tresu se brda, rađa se miš. Tako bi se najbolje moglo opisati nastajanje hrvatskog terminala za ukapljeni prirodni plin (LNG). Spremaju se izbori pa je LNG terminal opet u velikim planovima. “To je jedna od najvećih državnih investicija, vrijednosti veće od 4,8 milijardi kuna, na čijoj će gradnji biti angažirano oko tisuću ljudi, a trajno će zaposliti oko 70”, stoji u programu Narodne koalicije. Možda i hoće, ali ne tako skoro, barem ne da bi se osvjetlao obraz onome tko će biti na vlasti sljedeće četiri godine, a najvjerojatnije ne niti sljedećih osam godina. O tome voditelji projekta terminala u Hrvatskoj govore malo ili samo u kontekstu blistavih perspektiva, ali kad negdje u inozemstvu dođu među stručnjake, onda pričaju sasvim drukčiju priču. Tako je bilo i kad je predsjednik uprave tvrtke LNG Hrvatska Mladen Antunović 26. svibnja u Bruxellesu sudjelovao na seminaru pod naslovom “LNG – san ili stvarnost za dunavsku regiju”. Da nema web portala naturalgaseurope.com, hrvatska javnost ne bi znala da je Antunović tom prilikom objasnio da najmanje pet godina, a najvjerojatnije ni deset, u Hrvatskoj neće biti ništa od “investicije 4,8 milijardi kuna, angažmana tisuću ljudi na gradnji niti 70 stalno zaposlenih” na vraćanju ukapljenog prirodnog plina natrag u plinovito stanje. Jer, nikakav se terminal u Hrvatskoj gotovo sigurno u idućih 10 godina neće graditi, pa na tome neće moći sudjelovati ni hrvatska poduzeća, ni stručnjaci, ni radnici, nego će se terminal, i to plutajući, unajmiti gotov. Umjesto da na njemu zaradi, Hrvatska će nekom drugom plaćati između 40 i 50 milijuna dolara, koliko stoji najam postrojenja na barži koje je u stanju prihvatiti, spremiti u rezervoare i uplinjavati do pet milijardi kubika LNG-a na godinu. No i to je pod velikim upitnikom. Jer, niti za plin s plutajućeg terminala LNG Hrvatska još nije našla dovoljno kupaca, a veliko je pitanje da li će ih i naći u dogledno vrijeme. Mađari, naime, kažu da bi im plin s Krka mogao biti osjetno skuplji od ruskoga jer im je cijena transporta visoka. A u budućnosti im se nude i druge opcije, crnomorski plin, kaspijski plin koji će dotjecati europskim Južnim koridorom i plin iz istočnog Sredozemlja. Pritom potrošnja plina pada jer se zatvaraju tvornice umjetnog gnojiva: ne mogu izdržati konkurenciju alžirskih i egipatskih tvornica koje, osim što su podignute nedaleko od plinskih izvora, imaju na raspolaganju puno jeftiniji prirodni plin. Otkako su energetski divovi E.on, RWE/Transgas, OMV, Total i Geoplin odustali od terminala na Krku, očekivanja od LNG-a u Hrvatskoj nisu splasnula, ali su okolnosti za njegov uspjeh sve složenije. Na Mediteranu ukapljeni metan ili LNG dobiva ozbiljnog konkurenta u stlačenom prirodnom plinu ili CNG-u iz istočnog Mediterana, koji može biti puno jeftiniji od LNG-a. Dakle, ako hrvatske energetske tvrtke doista traže nove poslovne prilike s prirodnim plinom, onda bi LNG trebale zaboraviti, a potražiti način da se uključe u istraživanja, eksploataciju i distribuciju plina s istočnog Mediterana.

Traže li doista naše energetske tvrtke nove poslovne prilike s prirodnim plinom, neka se uključe u istraživanja, eksploataciju i distribuciju plina s istočnog Mediterana