Redatelji apeliraju na Oreškovića da urazumi Hasanbegovića
Hrvatskoj filmskoj industriji već je oduzeta najmanje godina proizvodnje
Hrvatska nema zakonom obvezan novi Nacionalni program audiovizualnog stvaralaštva koji donosi ministar kulture Arsen Oremović Na premijeri filma “S druge strane” Zrinka Ogreste u ožujku filmaši su se međusobno gorko šalili riječima: “Dobro došli na jednu od posljednjih hrvatskih filmskih premijera”. Posljedica je to bila tada već jasno izraženih stavova ministra kulture Zlatka Hasanbegovića da ga hrvatski filmaši jako iritiraju, da za njega predstavljaju nešto što se nepodnošljivo kosi s njegovim političkim nazorom i da se neće libiti uništiti sve što je u posljednjih petnaestak godina, otkako je krenuo procvat hrvatskog filma, mukotrpno nastajalo. Taj procvat nije ničiji subjektivni dojam, stvari su lako mjerljive. Kada je film 1990-ih bio pod paskom vlasti (HDZ-a), upravo je, uz dužne iznimke poput “Kako je počeo rat na mom otoku”, “Nebo sateliti” i nekih drugih, stvoren dojam koji javnost i danas ima o hrvatskom filmu kao drvenom sustavu i sadržajno udaljenom od realnih preokupacija publike. U 2000-ima situacija se promijenila, a osobito nakon što je osnivanjem Hrvatskog audiovizualnog centra briga o nacionalnoj kinematografiji premještena iz Ministarstva kulture u ruke struke. Zahvaljujući tome, danas imamo situaciju koja je prije desetak godina bila nezamisliva: naši se filmovi prikazuju na AA festivalima (Cannes, Venecija, Berlin), gdje gotovo redovito osvajaju i nagrade, a da se o uspjesima na drugim festivalima A klase ne govori. Također, uspostavljeni su uvjeti za ozbiljne poslovne suradnje sa stranim produkcijama, tako da hrvatski filmski resursi nisu više samo segment u koji država treba ulagati, nego, ukupno gledajući državne prihode i rashode, postaje i samoisplativ. Objektivno je da se na tom putu događaju i razni promašaji, kakav je bio manjinsko koprodukcijsko sudjelovanje u danskom filmu “15 minuta - masakr u Dvoru” (doduše, u prijavi nisu stajale kontroverzne stvari koje su se kasnije pojavile u filmu), a upravo je to, s organiziranom hajkom interesno-ideoloških krugova, dalo ministru Hasanbegoviću alibi da se obračunava s filmskom zajednicom. Udruge redatelja i producenata apelirale su ovih dana na tehničkog premijera Oreškovića i novo vodstvo HDZ-a da zaustave daljnju destrukciju hrvatskog audiovizualnog sustava kojem je već oduzeta najmanje jedna godina proizvodnje. Redatelji i producenti navode: “Uoči hrvatske premijere na venecijanskoj Mostri i hrvatskog nastupa na festivalu u Torontu, Hrvatska i dalje nema: zakonom obvezan novi Nacionalni program audiovizualnog stvaralaštva koji donosi ministar kulture; osigurana sredstva za isplatu poticaja, koje zakonom osigurava Ministarstvo kulture; Povjerenstvo za poticaje, jer je starom istekao mandat, a tehnički ministar odbija imenovati novo. Hrvatski filmski sustav se institucionalno osipa, sustavnim bojkotom Ministarstva kulture od veljače 2016. i očitom, nama posve neprihvatljivom, voljom ministra Hasanbegovića. Upravo suprotno od logike tehničkog mandata, ministar izbjegava omogućiti kvalitetno funkcioniranje sustava, ali zato najavljuje druga postupanja za koja se bojimo da će biti poražavajuća.” Trend uništavanja hrvatskog filma Vinko Brešan prije nekoliko dana u Večernjem listu okarakterizirao je kao krajnje nedomoljubno ponašanje.
Za redatelja Vinka Brešana trend uništavanja hrvatskog filma je nedomoljuban