KARDINAL VINKO PULJIĆ
Novac je postao novi idol i novi bog
Svetkovine i hodočašća, posebno na velike blagdane, izazov su da se ljudi trgnu, da nađu sebe, susretnu Boga, kaže kardinal Puljić Zoran Krešić Gotovo svaka hrvatska i katolička kuća ima kip ili sliku s Gospinim likom. Majka Božja brižno se stoljećima svetkuje u brojnim župama, a njoj su posvećene i najljepše domoljubno-vjerske pjesme. Zato se Gospa i naziva Kraljicom Hrvata. Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić majku, ženu visoko postavlja u društvu i Crkvi, ali i upozorava na izrabljivanje i ponižavanje žena, kao i pokušaje da se žene u društvu odvoji od vrijednosti rađanja, života, obitelji.
Zašto je Gospa toliko važna Hrvatima katolicima i zašto se toliko štuje u BiH?
U povijesti spasenja Marija je, uz Isusa, imala najvažniju ulogu. Bog ju je pripravio i odabrao da se po njoj utjelovi Božji Sin. Ona ga
Da se poslušaju papine poruke, zaustavili bi se ratovi i siromaha bi bilo manje, zaživjela bi nada
je pratila u njegovu odrastanju, a i sama je rasla u vjeri. Bila je uz Isusa i na križnom putu, uz sam križ te Isusovu muku i smrt. Isus nam je s križa dao svoju majku. Zato kroz svu povijest Crkva Mariju doživljava kao zagovornicu i posrednicu milosti. Tako je bilo na početku Crkve pa kroz sav povijesni hod Crkve. Narod je to lijepo sročio: tko Mariju ljubi, taj se ne gubi! Radi toga smo pravili crkve i zavjetne kapele, zato imamo u svakoj obiteljskoj kući dragi lik Gospe.
Primjer Gospe uzor je za katoličke obitelji. Koliko je ta zajednica u društvu danas izložena iskušenjima?
Majčinstvo je u Božjim očima tako vrijedno i lijepo te je i Bog htio imati majku. Marija je uzor po svojoj vjeri, poslušna Božjem glasu i odana u povjerenju. Zato je uzor kako istinski vjerovati. Danas je obitelj ugrožena raznim ideološkim i političkim nametanjima novih vrednota. Raduje me da je, unatoč svim krizama, današnji čovjek gladan duhovnog i traži utjehu vjere i mir u duši. Zato su Marijina svetišta divna oaza duhovnog mira.
Koliko vjernici iskreno prakticiraju vjeru, masovno se obilježavaju velike svetkovine, dok je u ostatku godine rijetko ponašanje u skladu s vjerom, što uključuje i redoviti odlazak na mise?
Nažalost, sva je javnost nametnula jednog drugog boga, a to je novac. Sve se vrti oko toga boga novog idolopoklonstva: politika, svjetska javnost, škola, mediji itd. Svi nameću to mnijenje da novac nije više sredstvo, nego idol. Teško je oduprijeti se tom duhu vremena koje proživljavamo i koje se agresivno nameće. Kada god Boga istjeramo, kako kaže papa Franjo, tada je ugrožen čovjek, njegovo dostojanstvo i mir u svijetu. Pomalo se navikavamo na tu globalnu ravnodušnost. Gdje je vladavina novca, tu je silan materijal za crnu kroniku: droga, korupcija, kriminal, trgovina ljudima, trgovina djecom... Zato su ove svetkovine i hodočašća izazov da se čovjek trgne, nađe sebe, susretne Boga i bori se s tom globalizacijom ravnodušnosti i vladavinom novca.
Uloga pape Franje uglavnom se doživljava i u javnosti prezentira kao nekog tko pokušava ‘uzdrmati’ Crkvu. Kako gledate na njegov pontifikat?
Bogu sam zahvalan za papu Franju koji je probudio nove snage u Crkvi i njezinu poslanju u ovom vremenu. Veseli me što papa ne dopušta ustajalost u Crkvi, nego budi savjest i odgovornost svih slojeva Crkve. Neka ga Bog uzdrži u tom poslanju. Kamo sreće da oni koji mogu doprinijeti ozdravljenju ovog društva prihvate njegove poruke, zaustavio bi se rat, siromaha bi bilo manje te bi zaživjela snažna nada koja izvire iz uporišta u Bogu.
Nedavno se u javnosti zapodjenula rasprava o izjavi jedne poznate žene da joj rađanje djeteta ne bi koristilo karijeri. Kako gledate na tu pojavnost koja se uvlači i u naše društvo?
Mogu samo reći da je naše javno mnijenje bolesno. Bez velikodušnosti, poniznosti i solidarnosti nije ga lako ozdravljati. Još više, osim te žene, ima onih koji nameću vrednote koje ne služe životu nego smrti.
Kako gledate na današnju ulogu žene obiteljskome domu, u Crkvi, društvu?
Jednom sam pročitao izjavu Josipa Kentenicha da društvo pada ili raste dostojanstvom žene. Jednakost nije u tome da žena mora isto raditi što i muškarac. Ako im želimo dati jednakost, zašto muškarci svoju golotinju skrivaju, a prodaju razgolićeno tijelo žene te je tako žena postala roba, a ne osoba. Gdje je jednakost u politici, u javnom društvenom životu? Sve se radi da žena bude roba za trgovinu.
Kriza morala nikada nije bila izraženija, nedavno su objavljeni podaci kako je na tisuće djece u izbjegličkom valu jednostavno napušteno.
Tako žestoko osuđujemo Hitlera, i to s pravom, kao i svaki nacizam, fašizam i komunizam, a donosimo zakone koji su samo drugačije oblikovani, no postižu isti cilj, a to je kultura smrti: ubijanje nerođene djece, propagiranje rodne ideologije, gay zajednica, trgovina djecom, organima, žene kao roba, a ne osobe, sve je podvrgnuto novcu. Drznuli smo se mijenjati naravni Božji zakon. Obitelj se urušava i država si uzima pravo odrediti što obitelji pripada.