Rafael nije našao Brazilku u Riju, nego kod nas na Zrću

Tko kaže da nije sigurno noću hodati izvan olimpijskih zona, taj laže. Napravio sam čak 500 koraka po gradu, tik uz olimpijski park. I nitko me nije napao, nitko mi ništa nije ukrao ili prijetio. Naravno, nije sve prošlo baš idealno. Recimo da me nije oduševila činjenica da malo domaće pivo košta 40 kuna. Skoro kao na Islandu. I kada sam odlučio otići u sigurnost olimpijskog parka, čuo sam iza sebe lagano trčanje i povike: “Croata, Croata.” Uh, prvo što sam pomislio – zašto sam baš opet obukao gornji dio trenirke s kockicama i velikim natpisom na leđima – Croatia. Što sad? Trčati? Zvati upomoć? Pronaći najbližeg policajca? Ništa od toga. Bio je to jedan sasvim ugodan susret. – Vi ste iz Hrvatske – počeo je čovjek na našem jeziku. Kada je dobio potvrdan odgovor, oduševio se i nastavio govoriti. – Vi ste prvi Hrvat kojeg sam vidio otkako sam se doselio u Brazil. Inače sam iz Zagreba. Živio sam prvo u Trnskom, a onda u Travnom. Inače, zovem se Rafael, kao i većina Brazilaca, ha-ha. Pa otkud vi, Rafo, u Brazilu? – Upoznao sam Brazilku, zaljubili smo se, oženili i sada živimo u Riju – rekao je. A gdje ste upoznali Brazilku? – Kod nas, na Zrću. Znate, imam kuću u Novalji pa sam svako ljeto bio dolje. A kako je na Zrću najbolje za smuvati strankinju, meni se prošlo ljeto posrećilo – sa smiješkom je rekao. Odmah sam mu rekao kako i ja imam kuću na Pagu, u Bošani. – Znam gdje je to. To je od grada Paga kad se ide starom cestom. Prvo idu Vodice, pa Bošana, pa Mediteran – rekao je Rafael i dodao: – Inače, ovdje sam došao u listopadu prošle godine. Doselio sam se k suprugi. Živimo tu u jednom stanu u elitnijem dijelu grada. Za Božić i Novu godinu doći će mi roditelji, a ja ću u Hrvatsku tek sljedeće ljeto – istaknuo je Rafo. Pa što ovdje radite? – Angažirao me jedan novi hotel da vozim mini autobusom njihove turiste na razna borilišta. Ne žalim se. Dobro mi je. Znam odlično nekoliko jezika, a i portugalski sam brzo pohvatao. Kada završe Olimpijske igre, morat ću potražiti ozbiljan i stalan posao. Računam da se zaposlim u nekom od brojnih hotela na Copacabani ili Ipanemi. Nego, jeste li primijetili kako je lijep olimpijski park i sve ove nove zgrade oko njega? Napravilo se niz hotela, zatim zgrada za elitno stanovanje. Ovdje je sigurnije nego bilo gdje drugdje u Riju. Favele su daleko, a policajaca i dečki iz osiguranja ima toliko da se nijedan džepar ovamo ne usudi doći. A prije deset godina ovdje nije bilo ničega. Ustvari, bila je jedna velika močvara sa stotinama krokodila. Tko zna kamo su te životinje otpremili kada se ovo sve počelo graditi – kaže Rafael. Istina, rekao sam, neki su objekti lijepi, neki manje lijepi, a neki nikakvi. – Čuo sam da će pola ovih objekata u olimpijskom parku srušiti i od tog građevinskog materijala napraviti nešto drugo – govori naš Hrvat. A koliko ima Hrvata u Riju? – Koliko znam, nema. Barem ja nijednog ne poznajem. Više ih je u Sao Paulu i okolici. Čuo sam da tamo živi 30.000 naših ljudi. Naravno, nije provjeren podatak – istaknuo je. – S obzirom na to da ste tu već dugo, što mi možete preporučiti da pogledam u Riju? – Pa standardno treba otići na čuvene plaže Copacabana i Ipanema, na Šećernu glavu, otići do velikog kipa Isusa i, naravno, obavezno probati acai bobice. To je maleno voće, sitnije od grožđa, modroljubičaste boje. Rastu na visokim palmama u Brazilu, točnije u Amazonskoj prašumi, i to u području rijeke Amazone. To voće daje snagu i izdržljivost. Pojedete to voće i možete raditi cijeli dan bez problema. A dobro je i za neke druge stvari – rekao je Rafael. Eh, kao da nismo shvatili na što je ciljao. Šteta što acai bobice ne bi izdržale tako dugačak put do Hrvatske. Jer, za te neke druge stvari treba ih pojesti svježe...

Radim kao vozač za vrijeme Olimpijskih igara, no morat ću pronaći stalan posao Obavezno trebate probati acai bobice, daju snagu za rad, a dobre su i za one stvari