FURIO RADIN Nisam čovjek od plaže, dani su mi isti ljeti i zimi, a žena mi kaže da premalo jedem i pijem
“Na odnosu prema izbjeglicama sukobljavaju se dva principa. Jedan je princip humanosti, karakterističan za Europu, a drugi je princip sigurnosti. Tu trebamo naći mjeru, ne smijemo žrtvovati sigurnost, ali ni promijeniti našu prirodu”
Ostatak će ljeta Radin provesti u predizbornoj kampanji jer, kaže, ide po nastavak mandata nakon 24 godine u saborskim klupama
Furio Radin zastupnik je talijanske manjine u Saboru već 24 godine. Na ovim će izborima osmi put tražiti povjerenje svojih sunarodnjaka. S najdugovječnijim saborskim zastupnikom razgovarali smo u Puli u sjedištu talijanske zajednice Circolo. Iskusni političar i psiholog ne zalijeće se u izjavama i ocjenama. Oprezan je i diplomatičan čak i kada govori o političkim protivnicima, a jedino si daje oduška kada neformalno i sarkastično komentira javne nastupe bivšeg IDS-ovca Damira Kajina.
Koja je razlika između današnje i Pule vašeg djetinjstva?
Kada sam bio klinac, a to je polovica prošlog stoljeća, u Puli je još uvijek bilo vidljivo prijeratno stanovništvo. Iseljavanje je išlo u fazama. Najviše se ljudi iselilo 1948. godine, zatim 1954., te pedesetih i šezdesetih. Nisu se selili samo u Italiju nego po cijelom svijetu. Gledao sam svaki dan obitelji koje odlaze. Oko 85 posto stanovnika otišlo je iz Pule. Talijanski jezik puno se više čuo nego što se čuje danas.
A što se tiče kvalitete života?
Živjelo se skromno. Istra je pošteđena u Domovinskom ratu, ali je zato Pula jako stradala u Drugom svjetskom ratu. Jedna četvrtina grada bila je bombardirana. Startna pozicija bila je skromna, ali se doslovno iz mjeseca u mjesec bolje živjelo. Dalo bi se raspravljati zašto je to bilo tako. Pula se tada vrtjela oko brodogradilišta Uljanik koje je zapošljavalo 10 tisuća ljudi. Promjene u svakodnevnom životu su očite. Sada se nalazimo u talijanskoj zajednici Circolo. U vrijeme kada nije bilo televizije ovdje je bilo prepuno ljudi, kao što je bilo u svakom društvenom prostoru, u svakoj krčmi, na korzu, u Giardinima. Danas su doma.
Jest li se osjećali dovoljno slobodno u komunističkom sustavu?
O slobodi ne možemo govoriti. Tada se sloboda sasvim drugačije definirala. Atmosfera je bila takva da nisi smio govoriti ono što misliš bez obzira na to što mislio. Čak i ako si mislio ispravno, bilo je teško govoriti, a kamoli ako si mislio neispravno.
Pula i Istra postale su popularne turističke destinacije. Koji su nedostaci tog oslanjanja na turizam?
To je nedostatak svake monokulture. Kada su se Kubanci oslanjali na šećernu trsku, našli su se u velikom problemu kada je nestala potražnja za njom. Ne daj Bože da se u Hrvatskoj desi ono što se događa po cijeloj Europi, da taj kanal turizma postane uži. To bi imalo velike posljedice za cijelu Hrvatsku, a pogotovo na Istru.
Jesu li današnje generacije pomalo razmažene zato što se živi prilično lagodno, u Istri, Hrvatskoj, na cijelom Zapadu?
Starija generacija uvijek je kritična prema mlađoj. Moj djed bio je kritičan prema mom ocu. Imao je stotinu primjedbi i tvrdio da omladina nije bila onakva kao što je bila dok je on bio mlad. Moj otac bio je kritičan prema mojoj generaciji, a onda ja, gledajući prema natrag, nemam moralne snage reći da su sada mladi manje kvalitetni. Oni drugačije žive. Meni se ne sviđa ta vrsta moralizma u kojem se tvrdi da su starije generacije bile bolje. Nisu razmaženiji mladi nego što smo mi bili. Mladi imaju nekih nedostataka naspram nas jer ne bi mogli izdržati skromnost materijalnog života, ali s druge strane su otvoreniji prema svijetu. U svoje doba ja sam bio jedan od malobrojnih Puležana koji se po Europi kretao autostopom. Danas je to posve drugačije. Istrani masovno putuju po svijetu. Istra se deprovincijalizirala.
Koliko je internet utjecao na otuđenje?
Otuđenje je bilo prisutno prije informatizacije. Pravo otuđenje došlo je sa svijetom koji dolazi u kuću, dakle s televizijom. Informatizacija je dovela do nečega što je bila reakcija na otuđenje, a to su društvene mreže. Društvene mreže su surogat pravom dru- ženju. Međutim, informatizacija nije uspjela ubiti društvenost mladih. Oni žive vrlo bogatim društvenim životom. Nigdje ne vidim toliko mladih ljudi kao što ih vidim u crkvama. Crkva privlači mlade ljude na razne načine.
Roditelji su ateisti i agnostici, a djeca su im okrenuta religiji i molitvenim zajednicama?
Djeca teže biti različita od roditelja. Naši su roditelji bili konzervativci, a mi smo bili progresivni revolucionari. Kada su roditelji revolucionari, kao što je bila moja šezdesetosmaška generacija, onda djece teže konzervativizmu.
Kako biste opisali svoju generaciju?
Moja generacija nije bila materijalistička jer je nedostajalo “materijala”. Pula je bila i rokerski grad, imala je izvjesnu dozu mladenačke agresivnosti. Ta se agresivnost manifestirala tako da trčiš za nekim, bacaš kamen za nekim ili bi poletjela neka šaka. Ništa više.
Vaša je kći dosta religiozna.
Imam dvije kćeri. Jedne je religiozna, a druga nije.
Veliki ste zagovornik Europske unije?
EU je izmišljen kao antipod ratu. On je zapravo rastao na iskustvu što znači rat. Ne bismo se trebali opuštati, nego bismo trebali dublje ući u europsku ideju.
Federaciju?
Da. To vidim kao izlaz.
Kako gledate na problem emigracije koja pogađa Europu?
Sukobljavaju se dva principa. Jedan je princip humanosti, karakterističan za Europu, a drugi je princip sigurnost. Između ta dva pola trebamo naći mjeru. Ne smijemo žrtvovati svoju sigurnost, ali ni promijeniti svoju prirodu.
Jesmo li našli mjeru?
Nismo. Mi u Hrvatskoj možemo si dopustiti da više idemo prema humanosti, a opet snažno osjećam da se postavlja i problem sigurnosti. Mislim da ta priča neće najbolje završiti.
Je li vaša vizija Europe bliža onome što zastupa Angela Merkel ili Viktor Orban?
Ako je s druge strane Orban, svakako sam više za Angelu Merkel. Međutim, ako se nastavi val migracije, morat će se donositi neke mjere radi sigurnosti. I Angela Merkel će se promijeniti u tom smislu. No ne želim odustati od humanističkog pristupa.
Pretpostavljam da se ne želite odreći ni zastupničke karijere. Hoćete li se kandidirati i na ovim izborima?
Ali prošlo je tek šest mjeseci od prošlih izbora. Možemo govoriti samo o nastavku mandata.
Posljednjih nekoliko godina nema doajena Vladimira Šeksa. Je li vam nedostajao?
On mi je nedostajao i kada je bio zastupnik, a kada nije bio u Saboru. Šalim se, ali mogu reći da sa Šeksom imam dobar odnos. Među nama je znalo zaiskriti, ali nikada tako da bismo mogli poremetiti jedan normalan ljudski odnos.
A priče o Šeksovoj škrtosti?
To biste trebali pitati njega, ali nisam ga puno puta vidio da plaća u saborskom restoranu. (smijeh)
Kako ocjenjujete Plenkovića?
Ne poznajem ga. Primijetio sam da je vrlo inteligentan, velika znanja i diplomatskog umijeća. Ne znam kakav će biti kao predsjednik stranke.
Predstavnike manjina optužuju za etnobiznis?
Priča o etnobiznisu je izmišljena, a desnica je obilato koristi. Neki smatraju da ja manjinama predobro u Hrvatskoj. A ja takav pogled prema malima nazivam diskriminirajućim, čak i fašistoidnim.
Kako provodite ljeta u Puli?
Ovo ću ljeto provesti u kampanji. Nažalost, ili na sreću, nisam tip od plaže. Obično su moji ljetni i zimski dani dosta slični.
Niste čovjek od plaže, a jeste li gurman?
Kada biste razgovarali s mojom suprugom, ona bi vam rekla da premalo jedem i pijem.
Kako izgleda vaš idealan ljetni dan?
Knjiga, dobri filmovi, pa i inter net ako hoćete. Tvorac animirane serije Matt Groening likove je temeljio te im je imena dao po: a) učiteljima iz osnovne škole b) omiljenim likovima iz filmova c) članovima svoje obitelji
Znalo je zaiskriti između Šeksa i mene, ali nikada tako da bismo prešli granicu ljudskog odnosa