Suparništvo SAD-a i SSSR-a teško će itko nadmašiti
Amerikanke i Brazilke nikako da se dogovore tko je bolji u odbojci
Olimpijske igre nude dvoboje u kojima su iznenađenja jako česta, a emocije kod sportaša na najvišim su mogućim razinama
Sport bez rivalstva nema smisla, a ona najveća gradila su se na najvećem od najvećih sportskih događaja – Olimpijskim igrama. Upisana su u povijest, ne samo sportsku, jer širina je izraženija. Primjerice, kad su u pitanju nekadašnji Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države, tad su svaki od dvoboja bili više od sporta, zato se toliko i ulagalo u uspjehe. No, nisu bili jedini, sa SSSR-om se rivalski nadmetala i Rumunjska pa i Jugoslavija. Izvan Europe svakako je zanimljivo rivalstvo u “kraljici sportova” – atletici. Kenijci i Etiopljani konstantno se nadmeću u disciplinama na duže staze u tome tko je uspješniji. Baš kao što se Amerikanke i Brazilke u odbojci nikako ne mogu “dogovoriti” tko je točno bolji. Niti će ikad moći. Rukometaši Švedske i Rusije imali su kratko rivalstvo na dvojim Igrama (u Alanti i Sidneyju), ali su sportu dali puno. Također, momčadska rivalstva nisu jedina, kroz povijest bilježe se i brojna pojedinačna. Ona, uostalom, imaju i veći sportski značaj ponajviše zato što se politički kontekst češće ostavljao po strani. I teško je izdvojiti koja su najznačajnija jer ima ih mnogo, no nekako su pod svjetlima pozornica svakako bili američki i kanadski sprinteri Carl Lewis i Ben Johnson, kao i plivači Ni-
Suparništvo Carla Lewisa i Bena Johnsona jedno je od najpoznatijih u novijem dobu
zozemac Pieter Cornelis Martijn van den Hoogenband protiv Rusa Aleksandra Popova, a u novijoj povijesti između tenisača iz Argentine Juana Martína del Potra i Srbije Novaka Đokovića. I neka se njeguju rivalstva, ona i jesu smisao natjecateljskog duha. Tekst pročitajte u sportskom tjedniku Max!