Jedriličari moraju biti tjelesno spremni, ali i znati – meteorologiju

Sobzirom na to da su jedriličari obično izdvojeni iz Olimpijskog sela i da su njihova regatna polja prilično dislocirana (prije četiri godine bili su u Weymouthu, 200 kilometara od Londona), hrvatski olimpijski izvjestitelji kontinentalne provenijencije imali su rijetke prilike upoznati se s tim atraktivnim sportom koji ima status olimpijskog od 1900. i koji se svodi na pomicanje broda tako da “upregnete” vjetar. I zato je moj odlazak u Marinu da Gloria bio vrlo ugodno iskustvo. Ovaj se put natjecanja odvijaju u prekrasnoj marini u samom gradu domaćinu Rio de Janeiru, pa je to bio lijep otklon od svakodnevnog izvještavanja iz dvorana, s plivališta ili s teniskih stadiona. Doduše, zbivalo se to u zaljevu koji je prije Igara bio označen kao jedno od najzagađenijih borilišta, no čini se da su domaćini i tu napravili veliki pomak. Već sam komfor u novinarskom autobusu koji vozi na jedrenje dao je naslutiti da je tu riječ o nekako drugačijem sportu. Za razliku od onih drndavih gradskih buseva koji nas razvoze po drugim borilištima, na jedrenje se vozimo u vrlo komfornom autobusu, u kojem nedostaje samo stjuardesa i u kojem se može i pristojno odrijemati s obzirom na to da vožnja traje sat vremena. U samoj marini nalazi se jedan od najvećih lokalnih press-centara na ovim Igrama pun britanskih, australskih, američkih, novozelandskih i drugih novinara iz jedriličarski najrazvijenijih zemalja. Za praćenje utrke nema novinarske tribine, nego ste s publikom, i to na pravoj pravcatoj plaži s velikim ekranom. S jednako sitnim pijeskom kakav je na slavnoj Copacabani ili Ipanemi. A na toj pješčanoj tribini posve je drugačija atmosfera nego na ostalim olimpijskim borilištima. I dok se jedni skrivaju pod suncobranima, drugi se razgolićeni sunčaju na prostirkama ili pak plešu u ritmu koji diktira službeni DJ. Sve to pak nalikuje na jedan veliki opušteni piknik, a jednog je kolegu podsjetilo i na Woodstock. “Love and peace”. Sinovi i kćeri vjetrova i jesu poznati kao žestoki partijaneri, ali samo nakon natjecanja. Koliko god današnje jedrenje bilo spartanski sport, to je i stil života i to su ljudi koji se znaju zabaviti, koji su vezani uz prirodu, uz more i u kojih je puno adrenalina. Davno su prošla vremena kad jedrenje nije bilo atletski sport. Današnji jedriličari tjelesno su spremni sportaši među kojima većina onih najboljih ima osobne kondicijske trenere jer su im koljena i leđa izložena velikim naporima. Osim što moraju biti psihofizički utrenirani i spremni, od jedriličara se traže i određena znanja i vještine, pa tako i poznavanje meteorologije jer to je sport u kojem se uvjeti stalno mijenjaju i ne daju se kontrolirati. S obzirom na to da je on značajan koliko i nutricionist sportašima koji skidaju kile, većina reprezentacija ima svog meteorologa, a osnove meteorologije moraju znati svi jedriličari. Kada jedriličar radi svoje prve korake, prvo i osnovno je upoznati brod, a nakon toga dolazi poznavanje vjetrova, morskih struja i ponašanja mora jer bez dobre procjene na kojem će dijelu regatnog polja biti povoljniji vjetar ne može se postići dobar rezultat. Dakako, tu je i poznavanje brodske mehanike pa svi jedriličari stalno nešto “petljaju” oko svojih brodova ili ih glancaju kao da su im to ljubimci na četiri kotača. Oni sami pak moraju znati otkloniti manji kvar i zapravo su veliki šljakeri. Ali i pametni mladi ljudi. Da biste uspjeli u jedrenju, uvjerava nas u to kolegica Zrinka Grancarić, glasnogovornica Saveza, morate biti i visokointeligentni. Da biste uspjeli, morate imati i snažnu financijsku potporu jer ti brodovi, ovisno o klasi, stoje od pet do 50 tisuća USD, a samo jedan odlazak jedne posade na inozemnu regatu ne stoji ispod 20 tisuća kuna. Stoga to i jest sport razvijenih zemalja s pomorskom tradicijom među koje se Hrvatska ugurala manje po ekonomskoj razvijenosti, a više po pomorskom talentu djece Jadrana.

Jedrenje je skupo, zato i je sport razvijenih zemalja u koji smo se ugurali i mi po talentu djece s Jadrana Za praćenje utrke nema novinarske tribine, nego ste s publikom na pravoj plaži s velikim ekranom