Babić rekao da nije problem odstupiti! Pa što onda čeka?
Da su ovu utakmicu vodili Červar ili Goluža, ne bismo izgubili
Izbornik rukometaša Željko Babić nije imao plan B. Kao da je mislio da će pobjeda doći sama od sebe, a ne ide to tako Rukometaši Hrvatske, kako su počeli olimpijski turnir, tako su i završili – porazom, samo što onaj prvi poraz od Katara u konačnici i nije bio toliko važan koliko ovaj od Poljske u četvrtfinalu (27:30). Jer, nakon četvrtfinala nema popravka, nema repasaža. Željka Babića, izbornika Hrvatske, ovoga puta sreća je napustila. A imao ju je na Europskom prvenstvu u Poljskoj kada smo osvojili broncu nakon one nestvarne i nerealne pobjede nad Poljacima od 14 razlike. Pomazila ga sreća ili, u prijevodu, sjajni Ivan Stevanović u kvalifikacijama za Igre kada je zaključao svoja vrata Norvežanima. Ali kad stane sreća, na red dolazi znanje, a Babić ga nije imao. Jer, nikad lakše nismo mogli osvojiti medalju na Olimpijskim igrama. Uostalom, pobijedili smo u skupini polufinaliste, Francusku i Dansku. Dušebajev je nadmudrio Babića koji je olako i preopušteno ušao u utakmicu.
Dušebajev ga nadmudrio
– Ne vjerujem da se mijenja izbornik nakon samo jednog velikog natjecanja. Opet, nije mi problem otići ako tako odluče čelnici Saveza. Oni su me uostalom i postavili. Ostavku sam neću dati jer to nema smisla. Za ovaj poraz ja sam kriv jer nisam dobro pripremio momčad na mentalnoj razini – rekao je Babić. Imao je dva mjeseca ljetnih priprema da pripremi igrače. Znao je dobro da je četvrtfinale najvažnija utakmica turnira, a upravo je tu utakmicu Babić najlošije vodio. Nije reagirao u prvom poluvremenu kada smo igrali mlaku obranu, nije reagirao kada su ga Lijewski i Bielecki, dva veterana koja su bila u punoj snazi još tamo davne 2007. godine, rešetali sa svih strana. – Normalno je da sam iznenađen jer sam očekivao da ćemo pobijediti – rekao je u jednom trenutku izbornik. Jasno da je bio iznenađen, posebice u prvih pola sata kada su Poljaci otišli na odmor s četiri pogotka viška. A kad je netko iznenađen, onda mora brzo reagirati, mora imati plan B, a Babić ga nije imao. Jer je mislio da će pobjeda sama doći. A ovoga puta nije. O nekom padu forme teško je govoriti jer smo samo prije dan i pol potpuno nadigrali Tunis, a prije toga Dansku i Francusku. Znao je Babić jako dobro da na suprotnoj strani klupe ima iskusnog mačka Dušebajeva koji se, za razliku od našeg izbornika, jako dobro pripremio. Posebno se pripremio za našu obranu 5-1 koju je s lakoćom razbijao. Poslije smo se vratili u obranu 6-0, ali prekasno. – Ja sam u ovoj utakmici nešto loše napravio. Analiza će pokazati što. Preuzimam odgovornost za ovo rano ispadanje s turnira. Ovo je moj najteži poraz i teško mi je – rekao je Babić. Bit će još teških poraza, izborniče, u vašoj karijeri, ali neka ih onda bude na nekoj drugoj klupi, a ne na klupi reprezentacije. Nisam siguran možemo li pod njegovim vodstvom na Europskom prvenstvu 2018., kojem smo domaćini, imati ozbiljnu ulogu za medalju. Isto tako smatram, da je ovu utakmicu vodio Lino Červar ili Slavko Goluža, ne bismo izgubili ni pod razno. Poljska nije reprezentacija koja ulijeva strah. Ali imaju trenera kojeg se trebalo bojati. Nije on s Ciudad Realom i Kielceom uzalud bio klupski prvak Europe.
Neslavan kraj
Babićeva treća akcija s hrvatskom reprezentacijom nije završila slavno. Ima broncu s Europskog prvenstva i hvala mu na tome, ali jednostavno ga ne vidimo u budućnosti ove reprezentacije. Da na kraju ne bude on isključivi krivac, treba se dotaknuti i nekih igrača koji nisu odigrali na svom nivou. Primjerice, Marko Kopljar koji je kod našeg vodstva 11:9 triput pogriješio i tu su Poljaci krenuli u seriju 6:0 od koje se nismo oporavili. Imali smo velik broj krivih dodavanja, a Duvnjakovo kod 26:26, kada smo imali napad za vodstvo, bilo je kobno. Odmah nakon toga i Stepančić je bacio jednu loptu u aut i to je bilo – čiča-miča, gotova je priča. Babić je sve rekao, vrijeme je da čelnici rukometnog saveza povuku brze i konkretne poteze.
Naši ključni igrači u presudnim trenucima utakmice napravili su previše pogrešaka