Bogdanović: Bio sam vođa, ja sam kriv...
Izbornik se požalio na pet minuta “crnila” i suce
Treća četvrtina bila je kobna za Hrvatsku, iz svlačionice je nakon odmora izišla druga momčad, a nedostatak razigravača bio je točka na i Svaki oproštaj od velikog natjecanja emotivan je trenutak, koliko god sudionici bili zadovoljni nastupima koji su mu prethodili. Nakon što je Hrvatska u “balkanskom klasiku” sa Srbijom zaustavljena u četvrtfinalu olimpijskog košarkaškog turnira (83:86), naši su se igrači gotovo natjecali u preuzimanju krivnje. – Ja sam glavni krivac jer sam cijelu utakmicu bio u kontraritmu. Nažalost, cijeli olimpijski turnir nisam igrao onako kako sam očekivao – rekao je Dario Šarić koji je postigao samo sedam koševa, uz četiri skoka i jednu asistenciju.
Ukić: Ne znam je li to kraj
Puno više postigao ih je Bojan Bogdanović (28), no i on je preuzeo krivnju: – Nije kriv Dario, on je jedan od mlađih i u svakoj utakmici daje i više od 100 posto. On je jedan od onih kojima se ništa ne može zamjeriti. Ako je netko kriv, onda smo to Simon, Ukić i ja. Prije svih ja jer su me igrači etiketirali i podržali kao vođu. Bogdanović nikako nije mogao naći utjehu u tome da će biti najbolji strijelac Igara. – Više bih volio da nisam postigao ni koš, a da smo ušli u polufinale. Odlaskom u Rio napravili smo velik posao kada to od nas nitko nije očekivao, no sada sam previ- še živčan da bi mi zadovoljština bilo to što sam došao na Olimpijske igre. Kao i ostali suigrači, i Bogdanović traži odgovor na pitanje zašto se momčad raspala u trećoj četvrtini, u kojoj su primili više koševa (34) nego cijelo prvo poluvrijeme i izgubili sedam puta (od ukupno 18) loptu. – Iz svlačionice je izišla posve druga momčad. Ta treća četvrtina nas je ubila. Na turniru igrali smo dosta bez razigravača, i to dobro, no ovaj put nam se događalo da, pod presingom, centar Bilan vodi loptu iz polja u polje. Izbornik Petrović ušao je u nasta- vak bez razigravača Roka Ukića: – Imao sam tri prekršaja i to je bio razlog što sam ostao na klupi, a oni su stekli veliku prednost od čak 14 koševa. Postali smo tada malo nervozni, a njihov igrač Bogdan Bogdanović se razigrao. S obzirom na to da si sada svi nešto predbacuju, pitali smo kapetana koliko će mu trebati da to prežali. – Ne znam. Neće to tako brzo proći. Ne mogu vam reći ni je li mi to bila posljednja utakmica za reprezentaciju. Neću ja odlučivati, što Bog da. A Bog će Kruni Simonu (pet asistencija), koji je također bio jako razočaran, dati još prilika:
Ne odrasta se preko noći
– Idemo kući, naš je san završen. Zaista smo dali posljednje atome snage da se vratimo nakon minus 14. Do sada smo uspješno skrivali neke naše nedostatke, no Srbi su to znali kazniti. I izbornik Petrović drži da nas je pet minuta “crnila” početkom drugog poluvremena stajalo borbe za medalju. Ali i dvije sudačke odluke u samoj završnici. – U posljednjih 30 sekundi dvije sporne odluke otišle su u korist Srbije. Najprije je dosuđen nepostojeći prekršaj Bilana na Raduljici, a potom na Babiću nije dosuđen Jokićev nesportski prekršaj, što bi nam, na minus tri, donijelo četiri bacanja i loptu. Unatoč svemu, Petrović nije očajan. – Ne grize me propuštena prilika jer smo izgubili od svjetskog doprvaka. Pokušali smo odrasti ubrzanim putem, no za ulazak u polufinale trebalo nam je ipak zrnce kvalitete više koja nam se negdje po putu izgubila.