“UČITELJICE ŠIBE”, SREĆOM, VIŠE NEMA, ALI...

Disciplina je skup propisa koji određuje način održavanja poretka u ustanovama i organizacijama. Tako u Velikom rječniku stranih riječi objašnjava Bratoljub Klaić. No u današnjim školama ta je riječ s vremenom nekako izgubila smisao. Odnosno – postala je problem. Pa se danas od prosvjetnih djelatnika češće može slušati o – nedisciplini. Koja je, slažu se, postala gotovo neizdrživa. Dok je nekad bilo dovoljno biti strog učitelj i očekivati da vas zbog toga učenici poštuju i slušaju, danas je odnos prema autoritetu puno ležerniji. Pa učitelji često u grču odlaze na posao, a mnoge tjeraju u plač neposlušni i bezobrazni đaci koji ponašanjem bitno utječu na kvalitetu nastave. Zaboravlja se i na prava djece koja žele naučiti i koja su zbog toga ozbiljno zakinuta. Čak se i prestalo podrazumijevati da se od učenika nešto i očekuje. Sasvim druga slika dobije se čim se kroči u Hrvatski školski muzej na Trgu maršala Tita, koji ove godine slavi 115. rođendan. Glavna alatka za discipliniranje potkraj 19. i početkom 20. stoljeća bila je “učiteljica šiba”, sjedilo se u magarećoj klupi, a za kaznu se u školi s dodatnim zadatkom znalo ostati i pet sati nakon završetka nastave. U više od sto godina sustavnog obrazovanja pojam discipline najviše se promijenio. Fizičko kažnjavanje nije način da se stvara autoritet, ali da bi se održala minimalna disciplina, pravilnici i drugi propisi koje donosi država moraju se mijenjati. Možda se tada promijeni i odnos učenika prema učenju. Pa će za sto godina možda i naši nasljednici kao mi danas gledati u Školskom muzeju ručne radove učenika dostojne najvećih umjetnika.