Može li i u Hrvatskoj organiziranje TV dvoboja biti prepušteno sveučilištima
Komisija za predsjednička sučeljavanja posebna je nevladina institucija koja organizira debate. Do njezina osnivanja 1987. sve je sponzorirala i vodila Liga glasačica
plašljiv i pedantan dosadnjaković, iako je prije sučeljavanja imao puno poželjniji imidž. Dakle, snažna televizijska eksponiranost može osigurati pobjedu na izborima. Baš zato McNair televizijsko sučeljavanje naziva američkom institucijom, koja se u moderno doba kopira u mnogim drugim demokracijama. Za njega je to arhetipski slučaj “otvorenih medija”. On tvrdi da u takvim emisijama liberalno-demokratsku ulogu elektroničkih medija nalazimo u njezinu najčišćem obliku, kao posrednicu između javnosti i njezinih političara, pri čemu javnosti omogućava pristup političkom diskursu u njegovu sirovu obliku, a političarima daje kanal za izravan pristup građanstvu. Kao što smo vidjeli, američka predsto- jeća predsjednička sučeljavanja organiziraju se na sveučilištima, kao neutralnom terenu, a ne u televizijskim kućama. Naime, televizijske kuće su samo posrednici koji prenose signal, najavljuju i analiziraju, a o cjelokupnoj organizaciji sučeljavanja od 1987. brine se Komisija za predsjednička sučeljavanja. Riječ je o posebnoj nevladinoj instituciji čija je temeljna misija omogućiti što bolju informiranost američkih birača. Bavi se cjelokupnom produkcijom sučeljavanja kandidata te provodi popratna istraživanja i edukaciju birača. Komisiju koja se u organizaciji sučeljavanja oslanja isključivo na sveučilišta (posebna čast je biti domaćin) vode ugledni stručnjaci s područja političkih znanosti, medija i odnosa s javnošću te uglednici iz američkog javnog života, a u vodstvu Komisije su i živući bivši američki predsjednici, kao počasni članovi.
Smrtno ozbiljan ili šarmantan
Do utemeljenja Komisije, sučeljavanja je sponzorirala Liga glasačica. A iako se predizborna sučeljavanja predsjedničkih kandidata u moderno doba vezuju isključivo uz televiziju, koja je uvelike promijenila odnos politike i javnosti, prva sučeljavanja u SAD-u su se pojavila još daleke 1858. Tada su se, navodno, za senatora države Illinois natjecali republikanac Abraham Lincoln i demokrat Stephen Douglas. Održali su sedam trosatnih sučeljavanja u svih sedam distrikta te države. 1948. zabilježeno je prvo profesionalno radijsko sučeljava- nje na mreži KEX-ABC u Portlandu, između republikanskih kandidata za predsjednika SAD-a. To je bilo prvo i posljednje sučeljavanje u kojem se raspravljalo o samo jednoj temi – djelovanju Komunističke partije u SAD-u. Već 1956. u Miamiju je organizirano televizijsko sučeljavanje na mreži ABC između dvojice demokratskih kandidata. Ipak povijest političke komunikacije promijenila su televizijska sučeljavanja između senatora John F. Kennedyja i potpredsjednika Richarda M. Nixona 1960. Te godine su se sučelili ukupno četiri puta pred televizijskim gledateljima u izravnom prijenosu tada najmoćnijih američkih TV mreža – ABC, CBS i NBC. Prvo jednosatno sučeljavanje, koje se prenosilo iz Chicaga, uživo je
pratilo 66,4 milijuna ljudi. Dobro informiran i uvjerljiv, ali smrtno ozbiljan, Nixon je prethodno pobijedio mladog izazivača u radijskom sučeljavanju. Međutim, na televiziji su se njegove pametne fraze i autoritet doslovce istopili i postali suvišni pred šarmom i svježinom Kennedyja, koji ga je pobijedio za samo 117.000 glasova prevage. Politolozi su pobjedu odmah pripisali snazi televizije. Otad do danas televizija u kreiranju imidža političkih kandidata samo dobiva na važnosti i nijedan ozbiljan kandidat ne smije ju ignorirati. Posljednja tri američka televizijska sučeljavanja, između aktualnog predsjednika Baracka Obame i njegova izazivača Republikanca Mitta Romneya, održana u listopadu 2012., pratilo je između 59,2 i 67,2 milijuna birača. Najgledanije je bilo prvo održano u Denveru, na kojem se raspravljalo o unutarnjoj politici. Sučeljavanje je trajalo 90 minuta, a tematski je bilo podijeljeno u šest blokova. Na drugom sučeljavanju, održanom u Hempsteadu, pitanja su postavljali birači, koje je odabrala agencija Gallup, a nije bilo tematskih ograničenja. Trećeg sučeljavanja posvećenog vanjskoj politici sjećamo se po nešto opuštenijem ugođaju, kad su kandidati razgovarali s voditeljem Bobom Schiefferom sa CBS-a za stolom, umjesto stojeći. Za skora sučeljavanja, osim vrsnih voditelja angažirani su i profesori, stručnjaci i novinari koji sastavljaju pitanja. A cijela mašinerija istraživača javnog mnijenja već nekoliko minuta nakon održane debate imat će rezultate ankete – kome je debata išla u prilog, odnosno tko je pobjednik.
Broj ograničio kvalitetu
Hrvatska se s organiziranjem predizbornih televizijskih sučeljavanja prema američkim standardima, koji su prihvaćeni širom svijeta, prvi put susrela za predsjedničke izbore 2005. Podsjetimo, u prvom krugu sudjelovalo je čak 11 kandidata, a u drugi krug su ušli Jadranka Kosor i Stjepan Mesić. Zbog velikog broja predsjedničkih kandidata u prvom krugu bilo je iznimno teško organizirati kvalitetno televizijsko sučeljavanje, stoga su hrvatske televizijske mreže s nacionalnom koncesijom (HRT, RTL i Nova TV) posebnu pozornost posvetile drugom krugu predsjedničkih izbora i pripremile sučeljavanja dvoje kandidata. Sva tri sučeljavanja moderirali su poznati televizijski voditelji tih kuća (Branimir Bilić, Tomislav Jelinčić i Miroslav Lilić). Odgovori i replike kandidata te završna obraćanja bili su striktno ograničeni vremenom na HRT-u i RTL-u, dok je na Novoj TV forma bila ležernija bez striktnih ograničenja. Kako bismo pokušali istražiti učinke tih sučeljavanja, odmah nakon emitiranja, a prije drugog izbornog kruga, proveo sam anketno istraživanje među gledateljima te rezultate iste godine objavio u znanstvenom časopisu Politička misao. Prema tom istraživanju, oko 18 posto ispitanika tvrdilo je kako je promijenilo mišljenje o kandidatima nakon odgledanih sučeljavanja, a gotovo 10 posto ih je bilo razočarano obama kandidatima te je odlučilo da uopće neće glasovati u drugom krugu predsjedničkih izbora. Na pitanje “koji je kandidat ostavio ukupno bolji dojam na vas”, 71,17 posto ispitanika opredijelilo se za Stjepana Mesića, a 28,83 posto za Jadranku Kosor. Jadranka Kosor bila je ocijenjena nešto bolje u kvaliteti verbalnog i neverbalnog nastupa od ukupnog dojma. Za neverbalni dojam dobila je naklonost 32,50 posto ispitanika, a Mesić 67,50 posto. Nekoliko dana kasnije Mesić je osvojio 65,93 posto, a Jadranka Kosor 34,07 posto glasova. Dakle, možemo povući paralelu između dojma koji su kandidati ostavili na birače i ukupnog broja glasova koje su osvojili na predsjedničkim izborima, iako moramo imati na umu i mnoštvo drugih čimbenika koji određuju izborni rezultat. U svakom slučaju, televizijska sučeljavanja imaju moć i korisno su sredstvo demokracije. A kako ih mudro mogu koristiti i kandidati, i televizijske kuće, i Državno izborno povjerenstvo, stvarno možemo puno toga naučiti od Amerikanaca. Za početak bi svi zajedno veću ulogu mogli dati sveučilištima...