“Naš Ivica Raguž nije tako rigidan, pogrešno je shvaćen”
Ne dajem izjave, sve sam napisao što sam imao napisati i reći. Poruku koju sam htio prenijeti, prenio sam – rekao je velečasni
Suzana Lepan Štefančić Đakovo je podijeljeno stavovima dekana Raguža. Dok su jedni iznenađeni, drugi su uvjereni kako je riječ o nesporazumu Mirna Osječka ulica bila je prazna. Stanari su u toplim dopodnevnim satima zavučeni u kuće. Ističe se tek jedna kuća, s velikim grčkim natpisom pod krovom. Na pročelju piše “Koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju jer prolazi obličje ovoga svijeta.” Riječi su to iz Pavlove poslanice Korinćanima. No, i na njoj su rolete spuštene. Dom je to velečasnog Ivice Raguža, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. – Nema velečasnoga, rijetko je on kod kuće, prezauzet je – prilazi nam jedna susjeda. A rijetki su Đakovčani koji nisu čuli za, ako ne već pročitali, Raguževu kolumnu u Glasu koncila u kojoj je, u povodu blagdana Velike Gospe, progovorio i o ženama i izazvao pravu buru u javnosti. Eva je sagriješila zbog neposlušnosti, napisao je, a ne Adam koji je “kako to često biva i danas, sagriješio zbog sažaljenja sa svojom ženom”. Žene su, nastavio je, i danas u velikoj napasti neposlušnosti. “Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan” – napisao je on. Njegovo je Đakovo, pak, podijeljeno u reakcijama na to promišljanje. Dok su jedni iznenađeni, drugi ističu kako je “intelektualac njegova kova zasigurno pogrešno shvaćen”.
Nije takav, ponijelo ga malo
– Čovjek je na svom mjestu, uvijek pristojan i ljubazan. Iznenadile su me te riječi, ali nije on takav, ponijelo ga malo – razmišlja susjeda, kojoj je na leđima 75 godina. – Žena treba poštovati muža i evanđelje, ali ne baš da bude bez ikakvih prava. Zar nije lijepo kad nam je žena i u politici, zašto bi bila samo u kuhinji – nastavlja. Ivica Raguž u njezinu je susjedstvu odrastao, s roditeljima i dvije sestre. Majka mu je umrla prije par mjeseci, a otac prije, koliko se sjeća, dvije-tri godine. – Majku je jako poštovao, dobra je to obitelj. Nakon očeve smrti, renovirao je kuću, a danas ima služavku koja se brine o domaćinstvu – govore u naselju. Ivica Raguž rođen je 1973. u Osijeku. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu, a filozofiju i teologiju studirao u Đakovu, a potom i na Papinskome sveučilištu Gregoriana u Rimu. Usavršavao se na američkom Cambridgeu. Autor je na desetke knjiga i teoloških članaka, uređivao je vjerske časopise. – Vrlo je inteligentan i obrazovan čovjek, govori njemački, mađarski, engleski i talijanski jezik. Ivi- ca je filozof, a njegovo filozofsko tumačenje pogrešno se shvatilo. Poznajem ga, on takve rigidne stavove nikada ne bi zastupao – komentira kolumnu Viktor Filić koji Raguža poznaje od malih nogu.
Žena je rob i posla i kuće
– Emancipacija je danas, nažalost, ono što ženu ubija. Postala je rob i posla i kuće. Nekada su živjele kao dame, one fakultetski obrazovane imale su i služavke, a danas su preopterećene. Sestra mi je liječnica, kroz ambulantu joj prođe stotinu pacijenata na dan, a kada dođe kući, pere i čisti. Nažalost, obitelj danas ne može preživjeti ako i žena ne radi – govori on s iskrenim suosjećanjem. Nezahvalnu poziciju žena ističe još jedan, mlađi Đakovčanin. – Teško nalaze posao, osobito u Slavoniji, kruh zarađuju u teškim poljoprivrednim radovima ili u tvrtkama gdje skupe hrpu prekovremenih sati. Stavovi kakve zastupa velečasni Raguž loši su za društvo, retrogradni – smatra. Ne bi se s njim složila mlada majka i teologinja Josipa Akšamović. – Profesor Raguž svoje je stavove iznio na nama malo nerazumljiv način. Ja sam teolog pa razumijem. O ženi je rekao sve najljepše, i uvijek u svojim tekstovima jako lijepo piše o ženama – naglašava Josipa. Svojim je položajem u svom braku jako zadovoljna. – Suprug me voli, i ja njega, i to je najvažnije – zaključuje. Raguževa je kolumna izazvala i pritužbu pravobraniteljici za ravnopravnost spolova Višnji Ljubičić. No, ona je istaknula kako se, po zakonu, djelovanje koje je u skladu s naukom i poslanjem vjerske zajednice, koje bi se moglo okarakterizirati kao diskriminacija, ne smatra diskriminacijom ako proizlazi iz vjerske doktrine ili uvjerenja. Velečasni je, pak, svoje stavove pokušao objasniti novim tekstom, ističući što misli pod pojmom poslušnost. “To nije vojnička poslušnost, poslušnost mrtvaca i nerazumnoga čovjeka. To je poslušnost koja izrasta iz ljubavi, kao kod Blažene Djevice Marije. Tu se pokazuje da je bit ljubavi zapravo poslušnost, jer se u ljubavi predajemo drugomu, drugomu kojega nismo ni domislili i kojem ne možemo i ne smijemo ovladati”, naveo je. Dekan Raguž u petak nije bio raspoložen za razgovor s medijima. – Ne dajem izjave, sve sam napisao što sam imao napisati i reći. Poruku koju sam htio prenijeti, prenio sam – kratko nam je kazao. U obranu su mu stali i kolege s fakulteta, koje ističu kako je “sve izvučeno iz konteksta” te je on “preozbiljan čovjek da bi imao plitak, površan stav o ženama”.