FRIŽIDERI ZA MANJE SRETNE – E PO TOME BISMO TREBALI KOPIRATI BEČ
Nekoliko je mjeseci prošlo od vijesti kako su neki dobri ljudi po Beogradu počeli postavljati kukice na koje bi još takvih dobrih ljudi ostavljalo vrećice s hranom. Onda su se kod nas, u Jelkovcu, pojavili slični ljudi koji su postavili takve kukice, što je popratilo nekoliko novinskih napisa, i nakon toga ništa. Pogotovo ničega iz gradske uprave. I tako se na to zaboravilo, kao i na gotovo svako drugo plemenito djelo, sve dok netko na društvenim mrežama nije podijelio vijest kako u Beču nisu postavili tek kukice, nego prave pravcate frižidere na korist onima manje sretnima. A gdje ima takvih manje sretnih nego u nas? Nekoliko javnih kuhinja zasigurno ne zadovoljava potrebe oštećena društva koje je puno potrebitih, a u kojem još ima resursa da se i njima pomogne. Svakog jutra s balkona se može vidjeti kako netko prebire po kontejneru za smeće u kojemu sigurno leže i ostaci hrane. Očito je kako bi frižideri ili barem kukice umanjili broj takvih žalosnih prizora,
I kukice za hranu po cijelom gradu smanjile bi broj žalosnih prizora kopanja po kontejnerima
a onima koji su na takve poteze prisiljeni – pomogli. Ne bi trebao biti problem pronaći sponzora za takvo što, kao što ne bi trebalo biti teško, uz neku organiziranu kampanju, privoljeti sugrađane da počnu sa selekcijom pretičaka vlastite kuhinje umjesto da ih bacaju u smeće. Šteta samo što se tako nečega nismo sjetili mi, nego smo opet učili od drugih. Ali to nas ne mora priječiti da nastavimo u istom tonu i raširimo kukice, ako se već ne bi imalo za frižidere, po cijelom gradu. Jedino bi bilo dobro da se od svega makne političare, da postavimo kukice sami, pokraj svojih ulaznih vrata, ispred dućana, kod pekara. Pokažimo da ljudskost u Zagrebu nije trgovačka marka stranaka u predizbornoj kampanji, već brend ljudi dobra srca kojih u metropoli nikada nije nedostajalo. Nažalost, kao ni vremena u kojima je biti takav značilo biti u nemilosti. Danas ipak nemamo izbora nego se okrenuti sebi i ljudima oko sebe. Ako to mogu i jače ekonomije u našoj blizini, onda bismo trebali smoći snage da i mi barem u nečemu budemo poput Beča.