Ivica Boban ‘Othellom’ je dokazala autorsku snagu
Režirala je Shakespearea bez preglumljavanja, kojim dominira Dragan Despot u emotivnoj naslovnoj ulozi
U prijevodu Vladimira Gerića, tekst je gotovo netaknut, a predstava ne ulazi u jeftine konfrontacije s jeftinom današnjicom Nimalo kurtoazan pljesak izazvala je druga ovogodišnja premijera Dubrovačkih ljetnih igara, Shakespeareov “Othello” u režiji i dramaturškoj obradi jedne i jedine Ivice Boban. Moćni Lovrijenac nad kojim, doduše, i u kasnim satima prečesto lete avioni, uspješno je “odglumio” tvrđavu u ciparskoj Famagusti, ali glavni junak ove tragedije ipak je bio Othello u bolno emotivnoj kreaciji zrelog Dragana Despota. Vrlo često u kazališnim izvedbama glumac koji glumi zlog manipulatora Jaga nadmaši zabludjelog Othella, no ovdje to nije bio slučaj.
Raskoš zrele glume
Intuitivni Jago Rakana Rushaidata decentnom je glumom omogućio Despotu da pokaže svu raskoš svoje glume i kreira lik nesretnog vojskovođe kojeg ljubomora tjera na ubojstvo ljubljene Desdemone. A krhka i blaga, bajkovito eterična bila je Desdemona u interpretaciji Anje Đurinović. Sve pohvale zaslužuju i odličan Dado Ćosić kao lakovjerni Rodrigo, odmjereni Filip Juričić kao Cassio, glumac kamenog lica Livio Badurina kao mletački senator Lodovico i Branimir Vidić kao dužd. Redateljica je posebno istaknula ulogu Biance u snažnoj interpretaciji Ivane Boban koja vehementno brani ženska prava iako i sama sudjeluje u Jagovoj spletki. Skladno su se u cjelinu uklopili i Maro Martinović, Andrej Dojkić, Marija Šegvić, Jure Radnić, Romano Nikolić, Mateo Videk, Nera Stipičević i Vini Jurčić. Bio je to Shakespeare bez preglumljivanja, “Othello” kojeg je Ivica Boban obogatila svojim viđenjem Shakespeareova doba, ne ulazeći u jeftine konfrontacije s jeftinom današnjicom. Tekst u prijevodu Vladimira Gerića tako je u osnovi bio nedirnut i sveden na emotivnu tragediju jednog krajnje netipičnog para koji se suprotstavio rasizmu, ali se nije mogao suprotstaviti elementarnoj ljudskoj zlobi i pohlepi. I u tome je bolna, čak i europska suvremenost ovog “Othella”. Važan suradnik redateljici bili su kostimografkinja Doris Kristić s rijetko otmjenim kreacijama, iskusni scenograf Miljenko Sekulić koji se znalački uhvatio ukoštac s tajanstvenim i za Shakespearea upravo idealnim Lovrijencem te vrlo važna karika u protočnosti ove predstave, koreografkinja Blaženka Kovač Carić. Za glazbu i oblikovanje videoprojekcija dobro se pobrinuo Willem Miličević, a momke je uspješno mačevanju podučio Lovro Buva.
Razumijevanje emocija
Nakon nezaboravne Glowackijeve “Četvrte sestre” koju je Ivica Boban antologijski postavila u razrušenom dubrovačkom Belvedereu, i njezin “Othello” dokaz je njezine nezamjenjivosti u našoj kazališnoj suvremenosti. Njezina je snaga u znalačkom radu s glumcima, ali i u razumijevanju elementarnih ljudskih emocija bez kojih teatar kao skupa i povlaštena umjetnost danas u ubrzanom vremenu internetizacije nije niti moguć niti potreban. A dubrovački “Othello” sav je sazdan od nepotkupljivih emocija.
Intuitivni Jago Rakana Rushaidata decentnom je glumom pripremio teren zrelom Despotu Bajkovito eterična, krhka i blaga bila je Desdemona koju tumači mlada Anja Đurinović